hr en de fr
This site promotes human rights, freedom of expression and secularism
45lines logo

Ubojstvo s državnim pečatom Featured

Rate this item
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • (1 Vote)
    Državno izaslanstvo na pogrebu Milana Levara: Željka Antunović, potpredsjednica Vlade, Dubravko Novak, šef gospićke policije, Ante Frković, lički župan i Siniša Jagodić, izaslanik predsjednika Stjepana Mesića Državno izaslanstvo na pogrebu Milana Levara: Željka Antunović, potpredsjednica Vlade, Dubravko Novak, šef gospićke policije, Ante Frković, lički župan i Siniša Jagodić, izaslanik predsjednika Stjepana Mesića foto "Duga" - Gospić
    11 godina od ubojstva Milana Levara

    Ubojstvo s državnim pečatom

    Tomislav Karamarko me godinama progoni zbog mojih spoznaja o okolnostima ubojstva Milana Levara, a nedavno mi je ponudio „pomirenje“ / Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić saslušao je M.M.-a, kariku koja povezuje gospićki atentat s Karamarkom


    Ubojstvo Milana Levara, svjedoka ratnih zločina u Lici, 28. kolovoza 2000., točno prije 11 godina, obilježio mi je ostatak života. Poticati institucije da se otkriju i kazne izvršitelji i naručitelji atentata na čovjeka kojega nisam poznavao niti punu godinu, ali čija su me volja, hrabrost i istinoljubivost nadahnjivali, imperativ je mog djelovanja. Ne dopustiti da ubojstvo ostane nekažnjeno, a ubijeni svjedok, moj novinski izvor i prijatelj, postane zaboravljen, cilj je, koji me za sada stajao profesionalne karijere, društvene izolacije, zdravlja i narušenog obiteljskog života.

    U mojoj životnoj priči o Milanu Levaru jedan je lik konstanta. Tomislav Karamarko, aktualni ministar policije, a u vrijeme ubojstva predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS), krovne obavještajne službe jako se naljutio 2004. kada je nakon dvije godine pauziranja od državne službe, postao šef POA-e (bivšeg SZUP-a, danas dijelom sigurnosno-obavještajne agencije) i u papirima koje je zatekao pronašao podatak da ga smatram odgovornim za opstrukciju istrage o Levarovom ubojstvu. U međuvremenu, sa pozicija moći poduzeo je svašta da me uvjeri da se ostavim te priče. Njegovom zaslugom ostao sam bez posla, bio uhićen, dva put me tužio (jednom za uznemiravanje javnosti, drugi put za povredu tajnosti postupka), policija je za njegovog ministrovanja na temelju anonimne prijave protiv mene pokrenula postupak za seksualno zlostavljanje malodobne kćeri. Spomenute sudske procese je izgubio. Ni policija ni socijalna služba nisu naišle ni na jedan trag da seksualno, ili bilo kako, zlostavljam dijete.

    On sada planira sjajnu političku karijeru. Aktualnoj premijerki i sebi pripisuje glavne zasluge za obračun s korupcijom, a zbog kojeg je „Hrvatska dobila datum pregovora s EU“. Aktivirati će članstvo u HDZ-u i na predstojećim parlamentarnim izborima predstavljati desno krilo stranke koja je u demokratskoj Hrvatskoj bila na vlasti 17 godina. Priča o Milanu Levaru i ja, bili bismo mu neugodan rep u daljnjim planovima i on mi nudi „pomirenje“. Preko posrednika poručuje da nema ništa protiv mene, ali mu je smetalo što ja tvrdim da je on ubio Milana Levara. Velikodušno je spreman samnom se naći na kavi i povući sve službene optužbe. Posredniku, bivšem visokom policijskom službeniku, osumnjičenom za ratni zločin nakon „Oluje“ oštro sam odgovorio da ga nisam ovlastio ni za kakve pregovore i da s istinom ne trgujem.

    Pokušaj Karamarkovog neuspješnog „mirenja“ koincidira i s činjenicom (potvrdilo mi ju je dvoje svjedoka) da se dosje o ubojstvu Milana Levara od konca prošle godine nalazi u rukama Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Predmet je povučen iz Gospića u Zagreb. Svjedoci koji su o ovoj temi razgovarali s Bajićem kažu da Glavni državni odvjetnik izjavljuje da mu je slučaj Levar prioritet, da je već obavio razgovor s umirovljenim časnikom HV-a M. M., osobom koju ja sumnjičim da je Levarovim ubojicama dojavljivala žrtvino kretanje, te da će na službeni razgovor u Državno odvjetništvo zvati i mene. Ove su mi informacije proslijeđene pred pola godine, ali poziv u Državno odvjetništvo još nije stigao. Bez obzira, ne vjerujem da je Tomislavu Karamarku lako. M. M. kojeg je sad saslušao Glavni državni odvjetnik svojedobno mi se pohvalio da on neće davati iskaz policiji o Levaru jer da ga je zaštitio Tomislav Karamarko. M. M. je karika koja povezuje Levarovo ubojstvo i sadašnjeg ministra policije, koji ne krije velike političke ambicije.

    Sve donedavno, znao sam susresti M.M.-a na zagrebačkim ulicama, a prijatelji i poznanici na razne načine povezani sa slučajem Gospić, javljali su mi da su s njim komunicirali. Nakon razgovora s Glavnim državnim odvjetnikom, M.M. kao da je u zemlju propao. Mjesecima ga nitko nije čuo ni vidio. Poznavajući taktiku Bajićevog rada, usuđujem se prognozirati da će istragu u ovom smjeru nastaviti tek kada bude siguran da je Tomislav Karamarko politički mrtav. Primjer sa Ivom Sanaderom najbolji je dokaz. Premijerka Jadranka Kosor najavila je da će se parlamentarni izbori održati do konca tekuće godine. Do tada ne očekujem da će biti novih pomaka u istrazi.

    Nakon brojnih apela Amnesty Internationala na adresu DORH-a kako je pitanje procesuiranja odgovornih za smrt Milana Levara izuzetno bitno za ohrabrivanje drugih svjedoka ratnih zločina, predstavnicima ove organizacije iz ureda Mladena Bajića odgovoreno je da je Levarov ubojica poznat, čak štoviše, da je neposredno nakon ubojstva uhićen i na policiji priznao ubojstvo, ali kako je dao bez prisustva odvjetnika, da ga se ne može procesuirati. Nije ovo prva ovakva kardinalna pogreška policije u medijski eksponiranim ubojstvima u Hrvatskoj. Identičan slučaj dogodio se deset godina ranije (1992.) kada su uhićeni pripadnici pričuvnog sastava policije na saslušanju u policiji priznali da su ubili zagrebačku obitelj srpske nacionalnosti Zec. Isti su pušteni na slobodu i nikad im nije suđeno za višestruko ubojstvo jer je priznanje proglašeno nevažećim obzirom da nije dano u prisustvu odvjetnika.

    Dubravko Novak, načelnik policije u Gospiću koji je prvih mjeseci rukovodio istragom o Levarovom ubojstvu, zasigurno je znao za „pogrešku“ svojih kolega jer nema prosječnog čitatelja novina u Hrvatskoj koji za to ne zna. Ipak, on nije osiguran da uhićeni I. R. poznatiji pod nadimkom Beli Vuk ima odvjetnika na ispitivanju. Dapače, neslužbene priče koje kolaju policijskim i novinarskim krugovima govore da je policija I.B.-u nakon samoinicijativnog priznanja da je Levaru podmetnuo bombu, rekla da prestane o tome govoriti jer da nije zbog toga uhićen. Dubravko Novak je za vrijeme premijerskog mandata Ivice Račana bio smijenjen i degradiran. A kada je Tomislav Karamarko 2008. postao ministar policije, unaprijedio ga je u svog šefa kabineta. Isto je Karamarko učinio i s Milijanom Brkićem, još jednim policijacem povezanim sa slučajem Gospić. Milijan Brkić je kao zapovjednik jedinice interventne policije „Alfa“ 2001. Odbio izvršiti zapovjed pretpostavljenih da uhiti umirovljenog generala Mirka Norca, kojeg je Levar često javno prozivao za zločine, a za kojim je tada raspisan i sudski nalog za uhićenje. Tomislav Karamarko je Brkića 2004. Iz policije prebacio u tajnu službu kojoj je on bio na čelu, a potom ga imenovao i svojim zamjenikom. Kada je postao ministar policije, Brkića je postavio za zamjenika ravnatelja policije. Sada mediji spekuliraju da bi Brkić u slučaju ponovne pobjede HDZ-a na izborima mogao postati ministar policije, a njegov mentor Tomislav Karamarko, potpredsjednik Vlade.


    Rozic Roka_Beli_Vuk_summary
    Čovjek koji je policiji bez prisustva odvjetnika priznao da je ubio Milana Levara, kasnije je uz odvjetnika pričao da ga nije on ubio, ali da treba obratiti pažnju na specijalnu policiju. Govorio je istinu. Specijalci ATJ Lučko uvijek su mu bili logistika kad bi postavljao bombe iznenađenja, prvo Srbima povratnica, pa onda i Levaru. Ali istraga se tim nikada nije bavila, a Karamarko je Markačeve specijalce iz ATJ Lučko imenovao za šefove policijskih uprava u Hrvatskoj / arhiv 45 lines


    U trenucima upuštanja u borbu za istinu oko ubojstva Milana Levara, naravno da nisam razmišljao o tome na kakve ću sve prepreke nailaziti, koliko će me to koštati, tko su mi protivnici i kako će oni proći. Nakon što je ubijen čovjek čija sam svjedočantva koristio za tri velike priče s naslovnih stranica tjednika „Globus“ 1999-e, Hrvatsko novinarstvo društvo je javno zatražilo da mi se dodijeli policijska zaštita. Nisam pristao da policijski čuvari budu dio moje životne svakodnevnice jer bi se to, prije svega, loše odrazilo na moj posao. Izgubio bih vrijedne informatore koji nebi bili voljni da ih policija evidentirau mom društvu. Ponuđena mi je tzv obavještajna zaštita u vidu komunikacije s jednim agentom tadašnjeg SZUP-a (unutarnje tajne službe, danas dijelom Sigurnosno-obavještajne agencije). Agent I. K. je imao zadatak upozoriti me na neke krizne situacije u društvu ili osobe i zamoliti me da se pripazim, a ja sam mu kao svjedok ispričao o svim okolnostima ubojstva koje su mi bile poznate. Između ostalog, upozorio sam ga da bi policija trebala razgovarati sa spomenutim M.M. jer da se isti družio s Levarom, da mu je pomagao u prikupljanju dokaza o zločinima, da mi je dan prije atentata rekao da će Levar biti ubijen, da je na dan ubojstva više puta razgovarao s ubijenim (kasnije sam saznao da postoji policijska evidencija prema kojoj je M.M. na dan ubojstva svakih deset minuta kontaktirao Levara prije nego li je ovaj stradao ii da je njegov poziv ostao kao zadnji zabilježen u memoriji pokojnikova mobitela), da se je, prema vlastitom priznanju meni, nekoliko sati nakon ubojstva u jednom restoranu susreo s glavnim sumnjivcem za naručivanje atentata, T. O...

    Agent je sve uredno bilježio, obećao obavijesti nadređene i policiju te napomenuo da se ubuduće čuvam M.M.-a. Par dana kasnije susreo sam čovjeka za kojeg i danas vjerujem da je dao bitan doprinos ubojstvu Milana Levara na ulici. Napao me vičući da tko je njega prijavio policiji, da on neće ići ni na kakav razgovor vezano za ubojstvo i da mu je to zajamčio Karamarko, koji da je zabranio policiji da se M.M-a maltretira jer da je on suradnik HIS-a ( bivše vanjske obavještajne službe, tada u ingerenciji Tomislava Karamarka). Uzrujan, isto veče sam od agenta I. K. tražio objašnjenje.

    – Točno je da je Karamarko intervenirao. Mi i policija smo u tom slučaju nemoćni, rekao mi je slegnuvši ramenima.

    O svemu ovome, pismeno sam obavijestio Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića 2005., a početkom 2006. već sam dao službeni iskaz u Državnom odvjetništvu u Gospiću, i ne vidim procesnu svrhu da me se opet saslušava. Ne smatram se moćnom osobom i ne vjerujem da su institucije nemoćne. Za razliku od mene, njima nedostaje volja, jer ubojstvo Milana Levara, po svemu sudeći, nosi državni pečat.

    (Prvotno objavljeno 28. kolovoza 2011. / Ovaj tekst sam, preveden na francuski aplicirao za The Lorenzo Natali Grand Prize 2011, ali, naravno od 1300 prijavljenih iz cijelog svijeta nisam ušao u konkurenciju 20 između kojeg su se birali pobjednici.



    Add comment

    Avatars help identify your posts on blogs. Use Gravatar free Avatar service.
    http://en.gravatar.com/ (opens in new window)


    Security code
    Refresh

    Audio zapisi