hr en de fr
This site promotes human rights, freedom of expression and secularism
45lines logo

Sadržaj u konačištu nismo uređivali

Rate this item
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • (3 votes)
    Otvaranje konačišta (logora) za ratne zarobljenike zapovijedio je 17. rujna 1991. ministar obrane Luka Bebić Otvaranje konačišta (logora) za ratne zarobljenike zapovijedio je 17. rujna 1991. ministar obrane Luka Bebić Županijski sud u Zagrebu
      Rasprava na suđenju za ratne zločine u "konačištu" za ratne zarobljenike u Kerestincu privodi se kraju. Preostalo je još samo iznošenje obrane optuženika. Prema dosadašnjem razvoju situacije, pretpostavlja se da će aktivnu obranu davati samo prvooptuženi Stjepan Klarić. U jednom dokumentu vojne sigurnosne službe SIS-a, kojeg su sačinili Zoran Gaćina i Ivan Ivanković, a njihov šef pomoćnik ministra obrane Josip Perković proslijedio ga svom šefu Gojku Šušku, iznosi se da je Klarić i "osobno fizički maltretirao zarobljenike".
        Tijekom ovog procesa otkrilo se mnogoštošta o funkcioniranju ministarstva obrane u ratno vrijeme, između ostalog i zapovjed ministra obrane Luke Bebića od 17. rujna 1991. o formiranju logora, pardon konačišta za ratne zarobljenika, ali tužiteljstvo i sud jedino zanima odgovornost optuženih. Nekoliko je svjedoka obrane navodilo da su pripadnici SIS-a dolazili ispitivati zarobljenike, pa je tako Darko Robić iskazao da su zarobljenike dolazili ispitivati Josip Perković i Ivan Ivanković s brojem SIS-ove značke 003. Ivanković, danas djelatnik SOA-e, nedavno svjedočio zanijekavši da je bilo s kim, osim dva puta sa Stjepanom Klarićem razgovarao u Kerestincu.  Na pitanje branitelja prvooptuženog Klarića jesu li u Kerestinec dolazili djelatnici SIS-a: Alija Šiljak, Nikola Krišto, Ivica Orešković, Krešo Bralić, Iko Kožul, Ivica Orešković i Saša Zelenbrz. Za Šiljka i Krištu je negirao da su u to vrijeme bili djelatnici SIS-a i dodao da su djelatnici SIS-a u Kerestinec dolazili uzimati samo osobne podatke od zarobljenika na zahtjev Komisije za razmjenu, što je prije njega rekao i njegov bivši šef Josip Perković.
        Svjedoci tužiteljstva, koji su u inkriminirano vrijeme bili ili nadređeni optuženima ili su kao djelatnici SIS-a i Vojne policije "istraživali" što se u Kerestincu događa, odnosno "sređivali" tamošnje stanje, ne vide ništa sporno u svojoj ulozi u tom vremenu. Kada je sudac Marijan Garac predočio svjedoku Darku Grdiću njegovu zapovjed od 06. 12. 1991. o preseljenju konačišta za ratne zarobljenike iz Gajeve 30 i Selske 92 u Kerestinec i imenovanju Klarića za zapovjednika, Grdić je nonšalantno rekao da je riječ o tehničkoj stvari i da konačište za ratne zarobljenike nije bilo u njegovoj ingerenciji kao zapovjednika operativne grupe Zagreb. Objasnio je da su te jedinice kojima je on zapovjedao, a imale su oznaku T, što znači teritorijalna obrana, samo davale stražu na svim značajnijim objektima u gradu počem od zgrade HRT, preko dječje bolnice u Klaićevoj do Kerestinca.
        - Dakle, oni su čuvali HRT, ali nisu bili odgovorni za ono što se u toj zgradi događa. Nisu uređivali program, probao je biti plastičan Darko Grdić.
    Zanijekao je da je Klarića imenovao i zapovjednikom "konačišta" u Kerestincu tvrdeći da je neka druga osoba po njegovim spoznajama obavljala tu dužnost.
        Optuženog Klarića je to izbacilo iz takta pa mu je prigovorio da se nema čega bojati  ni sramiti "jer mi ovdje nismo nikakvi ratni zločinci, a vi ste me postavili za zapovjednika i slobodno recite istinu".
        Grdić je na to rekao da je on zapovjedao Klariću "nitko od nas ne bi danas bio ovdje" Dakle, on bi spriječio ili procesuirao zločine.

    Darko Grdic KerestinecZapovjed Darka Grdića o ustrojavanju konačišta za ratne zarobljenike Kerestinec koju on tumači na osebujan način

    Darko Grdić, je inače bivši profesor obrane i zaštite, zet Josipa Perkovića, zadnjeg šefa UDBA-e i glasovitog ratnog pomoćnika ministra obrane za sigurnost, a nedavno je u tišini smijenjen s mjesta šefa Vojno-sigurnosne agencije i postavljen za Glavnog inspektora HV-a.
       Njegovu smjenu treba promatrati u kontekstu sigurnjačke lustracije koju su kao zadatak pred hrvatsku vladu pred ulazak u EU postavile SAD i EU. Čini se da je Zoran Milanović ozbiljno shvatio naputke iz Wahingtona i Berlina (Njemačka nam je ispred EU određena za mentora), pa je i za mjesto šefa SOA-e odbio sve prijedloge Ive Josipovića, a zapravo kadrove Josipa Perkovića ili Tomislava Karamarka i uvjerio predsjednika da na to mjesto treba doći Dragan Lozančić, osoba s američkim i hrvatskim državljanstvom.
        Iako je pravosuđe nominalno pod posebnim nadzorom vezano za ispunjenje uvjeta za ulazak u EU, ono za sada ne pokazuje lustracijski ili kakav drugi napredak sličan djelovanju Vlade u odstranjivanju kompromitiranih špijuna iz sigurnosnog sustava. Tako na suđenju Kerestinec državni odvjetnik nije ni trepnuo kad je oštećenik/svjedok Dobroslav Gračanin iskazao da ga je tukao (slomio mu osam rebara) Josip Perković pokazavši ga na slici iz 1992. Perković je svjedočeći drugi put na okolnosti autentičnosti nekih SIS-ovih dokumenata očekivao Gračaninov napad, međutim oštećenik mu nije uputio nikakvo pitanje. Gračanin je DORH-u podnio posebnu kaznenu prijavu protiv Perkovića za zlostavljanje. Iznervirani Perković je onda sam od sebe počeo pričati kako je na suđenju bilo riječi da je on nekog tukao što da je neistina i da mu je čudno da ga je oštećenik prepoznao tek nakon što je on sam svjedočio, a nije ga prepoznao 2007. kada su u Nacionalu vezano uz pokretanje istrage o Kerestincu izašle slike njih obojice. Zastupnica oštećenog Sofija Drašner pokazala je Perkoviću njegove slike iz 1992. i dodala da ga je oštećenik prepoznao po njima, a i oštećeni je dodao: iz 1992. Na to je nekadašnja alfa i omega hrvatskih špijuna podignuo ruke u zrak dobacivši: "A dobro onda". Ustao je, pozdravio sud i izašao iz sudnice sve bez sučeva odobrenja.
        Paralelno s ovim suđenjem u Zagrebu, u Njemačkoj teku pripreme za izdavanje Europskog uhidbenog naloga za Josipa Perkovića zbog odgovornosti za udbaška ubojstva. Perković i njegov odvjetnik Anto Nobilo svojski se trude širiti laž da su njemačke vlasti odustale od njegova progona, da je on toliko moćan da je ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić istrgovala za njegovu slobodu. Na prvi pogled takve se rabote čine potpuno besmislenima, moguće tek kao neka utjeha za vremena. No, tek razvoj događaja na suđenju za Kerestinec možda baca pravo svjetlo na priču o tome da je i njemačko pravosuđe diglo ruke od Perkovića. Stječe se dojam da prvooptuženi Stjepan Klarić zna, a i može dokumentirati mnogo opasnijih činjenica po Perkovića od onoga što je ispričao oštećenik Gračanin. Ako Klarić ostane u uvjerenju da je Perković nedodirljiv za DORH i hrvatske sudove, i da ga na koncu neće stići ni njemačka ruka pravde, bilo bi zaista uzaludno da ga on proziva izlažući se možda i oštrijoj presudi od ovih blagih kakve se izriču za hrvatske ratne zločince kojima je sudjelovanje u Domovinskom ratu uzima kao olakotna okolnost. Dakle, fama o prestanku njemačkog interesa treba poslužiti samo u svrhu dodatnog zastrašivanja na domaćem terenu.

    Comments  

     
     
     
    mile
    0 #2 mile 2012-11-04 20:27
    zeljko, hvala!
    Quote | Report to administrator
     

    Add comment

    Avatars help identify your posts on blogs. Use Gravatar free Avatar service.
    http://en.gravatar.com/ (opens in new window)


    Security code
    Refresh

    Audio zapisi