Zadnjih dana su neovisni portali i dio informativnog programa HTV-a bili zaokupljeni prislinim psihijatrijskim vještačenjem Tončija Majića, aktivista za ljudska prava iz Splita. Majić se skoro dvadesetak godina bavi slučajevima ubojstava i zlostavljanja zatočenika nekadašnjeg Vojnog istražnog centra Lora u Splitu, a zadnjih nekoliko počeo je prozivati i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da snosi dio odgovornosti za sve ono neljudsko što se tamo događalo. Stoga i ne čudi da mainstrem mediji, uvijek skloni močnicima, na Majićev slučaj skoro da i nisu obraćali pažnju. 
   O tome kako je uopće došlo do toga da po nalogu Županijskog suda u Zagrebu Majić danas bude policijskom maricom iz Splita sproveden u Zagreb, više možete pročitati na Index-ovim linkovima koje dobijete nakon pretrage: Članci u kojima je korišten izraz "Tonči Majić".

I tek kad se Bajić okomio na Index i Majića, dođosmo do onoga što sam davno zaključio, o čemu niz godina javno svjedočim i što je moju obitelj stajalo teškog maltretiranja, kojeg smo na pol godine da uhvatimo predah, kratkotrajno izbjegli preselivši se u Švicarsku: U hrvatskoj vlast funkcionira po sistemu da svako svakog drži za jaja. Oni koji se nedaju primiti za testise, budu proglašavani luđacima, marginalcima, silovateljima, pedofilima, švercerima drogom, narkomanima, falsifikatorima, ucjenjivačima, ubojicama koje tek treba procesuirati...

Evo prvo primjera koje navode Index i Tonči Majić:

Bajić pokušava diskreditirati sve koji mu stanu na put

"Svi koji Bajiću stanu na put su ili alkoholičari, ili narkomani, odnosno kućni nasilnici ili falsifikatori", ocijenio je zatim. Kao primjer je naveo slučaj novinara Željka Peratovića koji je konstantno izložen pritiscima institucija te novinara koji je objavio dokumente iz vojne policije u Šibeniku. Ti dokumenti koji pokazuju vezu između Bajića i slučaja Lora proglašeni su falsificiranima...

Bajić pokazivao dokumentaciju u neformalnim razgovorima

Naši sugovornici koji su bili prisutni kada je Bajić pokazivao Majićevu privatnu zdravstvenu dokumentaciju bili su zgranuti takvim činom s obzirom da je glavni državni odvjetnik išao na osobnu diskreditaciju čovjeka koji ga je otvoreno kritizirao. 

No, Majić naravno nije odustajao. Bajić je stoga odlučio iskoristiti pisma koje je ovaj splitski aktivist slao na adresu Ive Josipovića s pokidanom hrvatskom zastavom. U srpnju ove godine, navodno upravo na inicijativu Bajića, predan je zahtjev Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu za pokretanje istrage zbog rušenja digniteta hrvatske zastave. Istraga je prihvaćena u rujnu ove godine kada se i počelo tražiti psihičko vještačenje.

Tako je Bajić i postigao svoj cilj. Difamacija čovjeka koja će u javnosti proizvesti efekt da svaki puta kada bude govorio o Lori oni koji ga slušaju imaju na umu da s njegovo psihičko zdravlje i nije baš najbolje. 
Marija Barišića koji je najavljivan kao krunski svjedok u Lori 1, postupak koji je inicirao upravo Mladen Bajić dok je bio Županijski državni odvjetnik u Splitu, željelo se diskreditirati kao luđaka, pa je čak u Večernjem listu osvanula njegova povijest bolesti, koju je komentirao "ugledni" psihijatar i šef ludnice Vrapče dr. Vlado Jukić. Isti je Barišić, tokom ratnih zbivanja kao šef vojne policije u Šibeniku surađivao s tadašnjim zamjenicima vojnog tužitelja: Željkom Žganjerom u Šibeniku i Mladenom Bajićem u Splitu.Kada se usprotivio još u istražnom postupku teretiti samoosumnjičene za izravno počinjenje zločina već je progovorio o organizatorima i njihovim šefovima: famoznim SIS-ovcima Tvrtku Pašaliću, Nikoli Krišti, Antoniju Lekiću... i tadašnjem pomoćniku ministra obrane za sigurnost Josipu Perkoviću, njegov iskaz istražnom sucu Marku Brdaru, na ispitivanju kojem je bio i Mladen Bajić u smislu tužitelja, sutradan je osvanuo u novinama, potpisan perima koja su dugo živjela na račun informacija koje je Bajić dostavljao. Barišić je još žešće difamiran u medijima, a obitelj mu je trpjela neopsive prijetnje što telefonom, što javno na ulici. 

Pero Jurišin, feljtonist slučaja Lora u Slobodnoj  Dalmaciji, objavio je i dio transkripta razgovora na Pantovčaku iz 1993. nakon Barišićevog posjeta Tuđmanu, čije je savjetnike iscrpno obavijestio o zločinima koje čine vojna policija i vojna protuobavještajna služba (obje u ingerenciji Josipa Perkovića i ministra Gojka Šuška, u kojem ministar Šušak na pitanje "što da se radi s tim Barišićem", odgovara: Treba ga eliminirati". Da je upravo taj transkript proslijeđen ŽDO-u u Šibeniku, potvrdio je i tadašnji savjetnik predsjednika Mesića za sigurnost Željko Bagić. Mladen Bajić je raspolagao ključnim dokazom da je Mario Barišić kao vojni profesionalac poduzeo sve da spriječi daljnje činjenje zločina, obavjestio je i sam vojni vrh o tome što čine njihovi podređeni, da bi ministar obrane, zapravo izdao zapovjed da ga se ubije, svejedno, DORH taj transkript nikada nije uvršten u sudski spis kao dokaz, a Barišić ga nije mogao dobiti ni od DORH-a ni od Pere Jurišina. Mladen Bajić je postao Glavni državni odvjetnik upravo zahvaljujući pokretanju procesuiranju slučaja Lora, ali je poduzeo sve da eliminira iz igre sve one koje nije mogao držati pod kontrolom, prije svih Marija Barišića.

Nakon što je pred dvije godine Marijo Barišić pred dvije godine zajedno sa Tončijem Majićem istupio u javnosti na temu Bajićevog zataškavanja zločina u Lori još dok je tamo bio vojni tužitelj te kada su pred godinu dana publisti Darko Petričić i Domagoj Margetić krenuli s raznim međunarodnim prijavama zbog istog protiv Bajića, oglasio se DORH da te prijave kao dokaze sadrže falsifikate ljudi koji su ih krivotvorili u vrijeme kada se očekivalo da će se i protiv njih povesti istrage za umiješanost u ratne zločine. Jasno, Mladen Bajić je aludirao na Marija Barišića. Očekivao sam da će Barišić vrlo skoro biti i uhićen. Čak sam od jednog bivšeg Barišićevog prijatelja i suborca, a koji se od svojedobnog kritičara Mladena Bajića, za kojeg je tvrdio da mu je onemogućio dobivanje azila u Norveškoj, uputivši tamošnjim vlastima dopis da isti nikada nigdje nije svjedočio o ratnim zločinima i da mu život u Hrvatskoj nije ugrožen, prometnuo u
osobu koja na spomen Glavnog državnog tužitelja isti čas zašuti i promijeni temu, čuo da jedan od optuženika će jedan od optuženika za mučenja u šibenskom vojnom pritvoru Kuline teretiti Barišića da su zajedno mučili ratne zarobljenike, oblačeći bijele liječničke mantile, koji da su nakon "pregleda" bili poprskani i zaliveni krvlju. Dakle, i ta je difamacija mogla poteći, od koga drugog pitate se, nego li od Mladena Bajića.  

U međuvremenu, bivši časnik HV-a Ivica Bačić je nakon višegodišnjeg pravnog natezanja s Mladenom Bajićem, prvenstveno sa osnova prava na pristup informacijama, onih koje je on osobno dao Mladenu Bajiću kao dokaze o ratnim zločinima i kriminalu, a ovaj ih do danas nije procesuirao, dao intervju za moj blog optuživši Bajića da je bio ozvor informacija Ivici Marijačiću, najprije za tjednik Fokus, a potom za tjednik Hrvatski list, prema kojima je Bačić špijun Save Štrpca te da isti iz Beograda donosi informacije u DORH protiv hrvatskih branitelja. Bačić mi je u čestim telefonskim razgovorima, iako sam ga upozoravao da nam se prisluškuju telefoni, tvrdio da ima silu dokumntacije protiv Bajića i da je on odgovoran za njegovu i sudbinu njegove obitelji: nečasno je otpušten iz vojske, kažnjen je zbog nasilničkog ponašanja u obitelji i zabranjen mu je kontakt s kćerima. Nije prošlo dugo, Bačiću je prije tri mjeseca zakucala policija na vrata stana u Splitu s nalogom istražnog suca Slavka Lozine, a koji je samo sporovdio zahtjev splitskog tužiteljstva, a oni  Bajićevu zapovjed i oduzela mu svu zatečenu dokumentaciju i osobno računalo. Ništa mu do danas nisu vratili, sve još leži u splitskom DORH-u, a ni sudac nije dobio optužni prijedlog da je Bačić, kako je stajalo u sumnji na nalogu za pretragu optužen da je strani špijun i da prikuplja podatke o visokim državnim dužnosnicima. 

Neki dan sam upitao jedu osobu iz nevladina sektora kojoj je Bačić pomagao u zaštiti prava jednog neosnovano osuđenog bivšeg splitskog milicajca da je kao čuvar u zloglasnom logoru Manjača mučio zarobljenike, je li se založila za Bačića kod Bajića, odgovorila mi je: Svakako. U nekoliko navrata sam ga tražio da pomogne Bačiću, ali me on uvjeravao da je Ivica silovatelj i da se on ne želi diskreditirati pomažući takvom tipu.

Difamacija neugodnih svjedoka s kojima je bio blizak, izgleda je glavni Bajićev modus operandi. No, difamira on, navodno i one koje nije poznavao, a pokojni su. Tako mi je Danijel Ivin, jedan od osnivača HHO-a rekao da je zamolio jednog bivšeg predsjednika HHO-a koji je prijateljevao s Bajićem, nek se raspita što je sa slučajem ubojstva željezničarskog sindikaliste Milana Krivokuće? Zašto Bajić ništa ne poduzima da se ta istraga pokrene s mrtve točke, posebno s obzirom da se pretpostavlja da je iza tog ubojstva stajala osoba iz vrha vlasti, a svojedobno je čak bila i Glavni državni odvjetnik, Ivin mi je rekao da mu je Bajićev prijatelj, glasoviti nevladin aktivist prenio da Bajić tu ništa ne pdouzima jer da je Milan Krivokuća bio jedan od glavnih dilera droge u Zagrebu.

O tome kako je, kako i zašto Mladen Bajić progoni i difamira mene, sljedeći put (osim Kulina, Lore, poznata mi je njegova uloga u opstrukciji ubojstva Milana Levara, namještanje Salihu Fazliću da je bio Gotovinin pomagač....).

Sada bih zaključio miksanom parafrazom: Ucjenjiv, ucjenjuje, opasan pa mu ne trebaju tjelohranitelji. On je Bajić, Mladen Bajić!