Vijest dana u četvrtak je bio neočekivani obrat na šibenskom suđenju Tvrtku Pašaliću, optuženom da je 1992. kao zapovjednik 2. satnije šibenske vojne policije poticao svoje podređene Marija Barišića i Milorada Paića da ubiju dvojicu šibenskih Srba Dragana Njegića i Ljube Pavasovića, a potom čelnike šibenske policije Nikolu Vukušića i Ivu Fuština, kako bi se prikazalo da u Šibeniku postoje srpski teroristi s kojima treba obračunati, po uzoru, kako je posvjedočio Mario Barišić na ono što je Tihomir Orešković napravio u Gospiću. Sve do sada, i mlake predistražne radnje, i amnezija nekih svjedoka, koji su trebali biti žrtve, i odabir tužitelja Zvonka Ivića, za rata vojnog tužitelja, koji je prema izjavi Ivice Bačića za ovaj site, u svome uredu držao sliku Ante Pavelića da se nebi sumnjalo u njegovo hrvatstvo jer je bio oženjen Srpkinjom, i činjenica da je tužitelj optužnicu temeljio samo na onome o čemu je svjedok Marijo Barišić izvjestio pokojnog predsjednika Tuđmana još 1993. i o čemu sam ja pisao u "Globusu" 1999., upućivalo je na to da će Tvrtko Pašalić biti oslobođen za ovo kazneno djelo.
    Obrat se dogodio kada je svjedok Mario Barišić uspio uvjeriti suca Igora Ninića da je odvjetnik Velimir Došen u sukobu interesa, a sudac prihvatio ponuđenu argumentaciju te dao odvjetniku sat vremena da se posavjetuje s Odvjetničkom komorom, branitelj je otkazao punomoć u ovom predmetu i najavio da će isto učiniti i u drugom, gdje je Tvrtko Pašalić optužen kao odgovorna osoba za mučenja i ubojstva ratnih zarobljenika u vojnom pritvoru Kuline. Evo zanimljivog citata s portala Šibenik In čija je novinarka jedina bila prisutna na raspravi od strane novinara:

Svjesno kršio etički kodeks odvjetničke komore

 Zanimljivo, na pitanje zašto je branio Pašalića, s obzirom da je i sam svjestan činjenice da time krši etički kodeks odvjetničke komore, Došen je odgovorio da je bio svjestan tih okolnosti, ali da državni odvjetnik nije predlagao njegovo izuzeće.

 Tvrtko Pašalić tako je ostao bez odvjetnika u ovom slučaju, no Velimir Došen ga brani i u slučaju Kuline gdje je Pašalić uz Željka Maglova, Damira Boršića i Milorada Pajića optužen za mučenja i zlostavljanja zarobljenika u vojnom zatvoru 1992. godine, a događaji se dijelom također poklapaju sa vremenom kada je Došen bio upravitelj zatvora. Stoga je najavio da će Pašaliću najvjerojatnije i u tom slučaju otkazati punomoć.
Nakon što je otkazao punomoć branjeniku Tvrtku Pašaliću jer je svjedok Mario Barišić dokazao da se nalazi u sukobu interesa, a sudac Igor Ninić prihvatio svjedokovu argumentaciju, uputio je osvetničku žaoku "iz čista mira" šibenskom državnom odvjetniku Zvonku Iviću kazavši da je on bio i ranije svjestan da je u sukobu interesa, ali da se tome nije protivio Ivić. Došen je valjda očekivao da će i ovaj put, iako formalno na suprotnoj,zapravo  biti nanjegovoj i strani optuženog Pašalića jer su sva trojica u inkriminirano vrijeme radila isti posao. Došen je bio upravitelj civilnog zatvora u koji su zatvarani hrvatski vojnici. U istoj zgradio stolovao je tadašnji zamjenik vojnog tužitelja Zvonko Ivić i nije se protivio što Tvrtko Pašalić, kao zapovjednik 2. satnije bojne vojne policije, nadležan za vojni pritvor Kuline, transferira Došenu hrvatske vojnike, a on u Kulinama zatvara i muči srpske civile.

Skupina hrabrih i nesalomljivih zviždača, nevladinih aktivista i novinara ukazala je nizom primjera na svu trulež hrvatskog pravosuđa za koju je odgovoran Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, odnosno svi oni koji su ga podržavali i podržavaju, a znali su da je i on baš kao i njegovi podređeni koje je unaprijedio na lokalnim razinama bio suodgovoran za zločine koje su oni kasnije utuživali, optužujući niže rangirane izvršitelje, ne dirajući krupne ribe da im iste nebi nabile na nos njihove grijehe. Kako je Mladen Bajić čepio uši kad su ubijani civili blizu njegova ureda u  i teretio umirovljene podoficire JNA da su teroristi da bi se u jednom slučaju, o kojem ću uskoro dokumentirano pisati, njegov prijatelj dokopao 70 kvadratskog stana u centru Splita, jer je terorist nakon godinu dana torture u Lori za koju je Bajić znao, pobjegao glavom bez obzira u Srbiju, pa se prijatelj, neometano mogao useliti u stankoji se "nije sviđao braniteljima koji su ga ranije zaposjeli", isto je činio njemu podređeni Zvonko Ivić u Šibeniku, pa Pavao Rukavina u Gospiću, Stipe Vrdoljak u Sisku, Ivan Galović u Zadru... Ne samo da te ljude nije smijenio jer smo ranije za njihove grijehe doznali nego za njegove, već ih je i unaprijedio i dao im da vode slučajeveu kojima bi zapravo trebali procesuirati sami sebe, baš kao što bi i on sebe u predmetu Lora.

Ova trulež smrdi do Pantovčaka jer naš najcjenjeniji profesor kazennog prava i predsjednik Ivo Josipović koji je skoro plebiscitarno dobio izbore na paroli "Nove pravednosti" u kampanji suosjećajući s žrtvama upravo onih koje sada štiti, najglasniji je u opravdavanju Bajićeva "nekukurikanja da nebi završio prerano u loncu". Odlično u srijedu u intervjuu Danas.hr-u na pitanje zašto Josipović brani Bajića citira i primjećuje, jedna u nizu Bajićevih kolateralnih žrtava, Tonči Majić:

"Pa izvrsno ste sačuvali svoje mjesto!" Pa mi njega, predsjedniče, ne plaćamo da čuva svoje mjesto, nego da štiti državu. Ispred nosa su mu maznuli dvije milijarde eura, u beskrajno gruboj procjeni, a on se – zagledao u krajolik! I ti mu daš 21.000! Ne, nikome nije jasno zašto ga Josipović brani, to je teško objašnjivo. Sve do sada su odlučni zviždači, nevaldini aktivisti i novinari upozoravali nove vlasti, nove službenike na kriminal koji se događao, dajući im svoje povjerenje, a zauzvrat bi se upravo oni našli na udaru istih. Tako su i bivši šibenski policajci Darko Milković i Mario Barišić odmah na samom početku 2000-e pisali novim vlastima kako kriminal treba iskorijenititko je bio nositelj. Naravno, još nisu znali sve o Mladenu Bajiću čijem su napredovanju iz Splita u Zagreb i sami uvelike doprinijeli. Nisu ni slutili da ta nova vlast koju su željno očekivali, pa i sami kao pripadnici SDP-a, neće učiniti veće napore da zlo sasiječe u korijenu. Da će se radije odreći njih. Darko Milković je na jedno vrijeme završio u egzilu u Norveškoj, a Mario Barišić, nakon dolaska Sanadera na vlast, povukao se u mirovinu. Izgleda su pravednici među marginalcima iz svega izvukli pouku. Opet se aktivno bore ne vjerujući obećanjima "novih", uostalom, pa ni SDP više ne napda Bajića kako je to činio samo do prije pola godine. Svakim danom u javnost će izlaziti sve više prljavštine stupova svih sistema, pa ni ovaj novopravednički u kohabitaciji s kukuriku imati će birati samo: ili podržati difamacije Mladena Bajića protiv svojih neprijatelja da su silovatelji (Ivica Bačić), falsifikatori i ubojice (Mario Barišić), lopovi (Danijel Ivin)narkomani i luđaci (Tonči Majić), falsifikatori i pomagači Ante Gotovine (Salih Fazlić) pedofili i špijuni ( ja)..., ili će ga pod hitno prisliti da odstupi s trenutno najmoćnije pozicije u državi i ode u odvjetnike, dok se ne razmotri treba li ga strpati u zatvor.