Jadranka Kosor i Domagoj Milošević predstavljaju jedan lobi u HDZ-u, a Tomislav Karamarko i Darko Milinović drugi. Kosor i Milošević su kandidati tzv tehnomenagerske struje - Gregorić-Valentić..., a podržava ih i Vladimir Šeks jer ne može smisliti Tomislava Karamarka smatrajući da mu je kao ministar policije radio o glavi. Domagoj Milošević će u ovoj kombinaciji igrati ulogu zeca, potegnut će za Jadranku Kosor.

Drugi lobi u utrci za predsjedničko mjesto u HDZ-u predstavljaju Tomislav Karamarko i Darko Milinović, s tim da će u ovoj kombinaciji Milinović igrati ulogu zeca koji poteže za Karamarka. Njih dvojicu guraju Andrija Hebrang i Ivan Jarnjak. 

Za sada je neizvjesno, kao i kod sraza Sanader-Pašalić, kome će se prikloniti Božidar Kalmeta. 

Na ishod HDZ-ovih unutar stranačkih izbora mogao bi značajnu ulogu odigrati Mladen Bajić. Nije se bez vraga Vladimir Šeks, koji dokazano ima veze u sudstvu i DORH-u, prijetio Ivanu Jarnjaku procesuiranjem za malverzacije dok je najpoznatiji Bednjanec bio glavni tajnik HDZ-a. 

Poznato je i da predsjednik Ivo Josipović ima utjecaj na Mladena Bajića, a i da se posredno stavio u zaštitu Vladimira Šeksa odgovarajući na traženje Amnesty Internationala da se Šeksa procesuira za zločine u istočnoj Slavoniji po zapovjednoj odgovornosti. Uostalom, predsjednik Josipović pod snažnim je utjecajem svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića, čiji je otac Josip višestruko povezan sa Šeksom još iz vremena dok su obojica živjeli u Osijeku. 

  S druge strane, čini se da se ministar policije Ranko Ostojić za sada ne želi miješati u predsjedničku utrku u HDZ-u. Zadržao je Karamarkove kadrove u svom kabinetu. Još ne namjerava postaviti Mirka Kasumovića za šefa policije u Gospiću koji bi mogao doći glave i Milinoviću i Karamarku. 

    Ostojić ne želi postaviti ni Vitomira Bijelića za ravnatelja policije jer sumnja da je on kadar Slavka Linića s kojim se ne podnosi i jer je Bijelić u jednoj akciji povezanoj s razbijanjem lanca elitne prostitucije u Zagrebu, umalo ugrozio položaje Tomislava Karamarka, ali i predsjednika Ive Josipovića. Isto tako nije prihvatio ni prijedlog jedne SDP-ove struje (Igor Dragovan i Josip Kukuljan) da za ravnatelja postavi bivšeg pomoćnika ministra policije za krim Dragutina Cestara kojeg je svojedobno krivio da je bio povezan s njegovim ljutim neprijateljima Željkom Bagićem, Mesićevim savjetnikom za nacionalnu sigurnost i Franjom Turekom, šefom SZUP-a.

    Ostojić ovaj status quo objašnjava legalističkim razlozima, navodno čeka promjene zakona o policiji da bi obavio kadroviranje do kojeg mu je doista stalo. 

Naravno da se u odnose u HDZ-u nebi smjela miješati ni pravosudna ni izvršna vlast, ali premijer Milanović i njegova većina u Saboru trebali bi utjecati da policija i DORH dosita profunkcioniraju po načelima vladavine prava, što između ostalog znači ne samo da se prihvate sugestije Amnesty Internationala već i domaćih nevladinih aktivista koji imaju ozbiljne primjedbe na rad policije pod Tomislavom Karamarkom i Mladena Bajića i DORH-a, u slučajevima Gospić, Merčep (Šeks), Levar, Lora (Mario Barišić, Tonči Majić i Ivica Bačić), Gotovina i pravi pomagači (Salih Fazlić), privatizacijski kriminal...

Zasigurno je da Zoran Milanović sa svim tim slučajevima nema ništa, a kako čujem da najavlje kako nema obzira čak ni prema svojim stranačkim kolegama, koji pak da imaju neke obveze s ljudima umočenim u spomenute afere. Stoga ne bi stajao ni prigovor da se miješa u odnose u HDZ-u, samo ako bi 'potaknuo institucije da rade svoj posao'. Kao velika nada u takvom razvoju događaja spominje se njegov osobni prijatelj, ministar pravosuđa Orsat Miljenić.