hr en de fr
This site promotes human rights, freedom of expression and secularism
45lines logo

I'm a loser baby!

Rate this item
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • (0 votes)
    Boris Vince, Željko Peratović, Zdenko Duka i Nikola Kristić - četvorica kandidata za predsjednika HND-a pred sam početak zasjedanja 52. Izborne skupštine u Novinarskom domu u Zagrebu Boris Vince, Željko Peratović, Zdenko Duka i Nikola Kristić - četvorica kandidata za predsjednika HND-a pred sam početak zasjedanja 52. Izborne skupštine u Novinarskom domu u Zagrebu Photo by Rajko Šobat / Vjesnik
    Za 52-u, Izbornu skupštinu HND-a, počeo sam se pripremati odmah po izlaskui z bolnice nakon klasične operacije odstranjivanja žučne vrećic, a trebao sam barem mjesec dana mirovati. Tri tjedna moje kampanje podrazumijevala su nekoliko kava s kolegicama i kolegama izvan moga Ogranka koji me zdušno podržao na prijedlog kolegice Gordane Simonović Miočinović, i jak angažman na društvenim mrežama, skypeu. Minimalne šanse davali su mi i neke iskusnije kolege iz Ogranka slobodnih novinara, tvrdeći da se još nije dogodilo da"slobodnjak" postane predsjednik HND-a nego ili uopće nebi bio ni kandidat ili bi osvojio mizeran broj glasova. Skepsa i u vlastitim redovima nije me obeshrabrivala, osobito nakon što se na Skupštini pojavilo svih naših 12 izaslanika, jedna kolegica je cijelo vrijeme imala temperaturu 39 C i izdržala je do popodnevnog glasanja. Druga je imala sitnu dječicu i problem s bejbisitericom, pai ona nije odstupila s bojišnice.

    Iako se pretpostavljalo da će se ponoviti scenario od prije 4 godine kada je Skupština bila podijeljena na dva tabora: one koji su za Nikolu Kristića (HTV-ovci, EPH-ovci, Radio 101, neki zborovi) i oni za Zdenka Duku (umirovljenici, Novi list, lokalni ogranci - vijeća), ovaj put bilo je, ipak malo drugačije, da ne kažem naprednije. Protukandidati Duka i Kristić, po ocjeni mojih navijača održali su suhoparne govore računajući na lobije koji ih podupiru. Kolega Boris Vincek iz Glasa Istre, imao je sadržajan i odlučan govor, ali je nevješt javnom nastupu i općenito slabo poznat unutar Društva. Hendikep mu je to što živi u Puli, a naša prednost jer smo u Zagrebu. Moj je govor dobio najjači pljesak, pa su se i neki od mojih skeptika iz Ogranka usudili prognozirati da idem u drugi krug. Nisam bio razočaran kada su stigli rezultati. Od 94 važeća glasa (jedan je prema statistici kolege Marija Ćužića bio nevažeći) kolega Duka osvojio je 39, drugi je bio Kristić s 29, ja sa 21 i Vincek s pet glasova. Borio sam se da pobijedim, imao sam najbolji nastup za vrijeme Skupštine, a prije glasanja u HTV-ovoj emisji Hrvatska uživo, najjači pljesak nakon govora i nisam razočaran iako sam loser! U drugom krugu bila je primjetna asptinencija, odnosno razočarenje ishodom prvog kruga, a ne tek umor i obveze.

    Glasalo je 79 izaslanika, dakle 16 manje nego u prvom krugu. Od toga su čak tri listića bila nevažeća, prosvjedna. Iz povjerljivih izvora doznao sam da je jedna osoba dopisalai zaokružila ime Ive Sanadera na svom glasačkom listiću. Duka je pobijedio sa 45 osvojenih glasova, dakle, šest više nego u prvom krugu, a Kristić jzabilježio 31 glas, tek dva više nego u prvom. Prije 4 godine Duka je pobijedio Kristića sa samo jednim glasom prednosti u drugom krugu. Ispada da je komentator-urednik Novog lista zadržao čvrsto svoju glasačku bazu, a da se Kristićeva osula više na moju, a puno manje na Vincekovu stranu. Novo-stari predsjednik u pobjedničkom govoru na koncu Skupštine je rekao da će Društvo nastaviti raditi po starom. To je naravno teška ironija jer su upravo njegovi glasači bili najžešći govornici tokom rasprava, govorili kako treba borbenije nastupati i prema vlastima i poslodavcima, umirovljenici su se nudili da predvode prosvjedne kolone, i naravno izabrali čovjeka koji će nastaviti raditi po starom. A, i meni su umirovljenicidosta pljeskali obzirom da sam im obećao 4 broja "Novinara", jer ih se dobar broj nije naučio koristiti internetom. Svejedno, treba nastaviti po starom i glasati za svoje. Priznajem da sam bio naivan što se tiče umirovljenika jer sam u njima uvijek gledao veličine koje su mi nekad bili uzori, divio sam se njihovoj volji da uopće raspravljaju o stanju u Društvu, pa i ponajviše predlažu promjena statuta, zaključaka skupština. Popušio sam njihove parole kako se oni bore za mlađe na kojima ostaje profesija. No, očito ih je bolje od mene skužio kolega Silvije Tomašević kad se usprotivio njihovom prijedlogu da HND javno osuđuje štrajkolomce, koji uglavnom dolaze iz redova slobodnjaka i honoraraca, rekavši im da ne znaju o čemu govore, da se svijet u zadnjih 20 godina mnogo promijenio, a da je njima to očito promaklo, Da se u njihovo vrijeme dobro živjelo od 8 tekstova na mjesec, a danas se radi petorostruko više, bez šanse za stalnim poslom i s malim šansama da se uopće naplati zarađeno, a ti tzv. štrajkolomci kada bi se kojim čudom ohrabrili na štrajk, istoga časa našli bi se na cesti i bez kruha za sebe i svoje obitelji i ne bi im mogao pomoći nitko, a ponajmanje HND. Čovjek uči dok je živ, a na ovom svijetu samo mijena stalna jest, pa se tek nakon ovog relativnog poraza i rastakanja predrasuda, osjećam borbenije nego što sam krenuo u bitku. U nastavku, pogledajte kratko predstavljanje nas četvorice kandidata u emisiji Hrvatska uživo i ako vam se da, bacite oko na govor kojim se ponosim i čiji sadržaj će mi biti orjentir u nastavku angažiranijeg rada u HND-u!         




    Poštovane kolegice i kolege,


    U proteklom skupštinskom mandatu zbog pritisaka represivnog aparata više sam se bio prisiljen baviti sobom i zaštitom obitelji nego profesijom i angažiranijim radom u HND-u. To razdoblje je sada iza mene. Novinarstvo doživljavam kao poziv, a na poticaj kolegica i kolega iz matičnog ogranka, a i brojnih drugih novinarki i novinara koji poznaju moj rad i polažu nade u mene, s izrazitom voljom i punom odgovornošću prihvatio sam kandidaturu  za predsjednika HND-a.

    Ne namjeravam se posebno osvrtati na protekli mandat skupštinskih tijela, iako smatram da smo si dobrim dijelom sami krivi što smo se našli u situaciji da nas kao novinarsku udrugu ozbiljno ne doživljavaju ni vlast ni poslodavci, i tu ne bih posebno kritizirao ni one koji su bili dužni sprovoditi doista važne zaključke s prošlih skupština, a nisu. Vezano za probleme koje smo obitelj i ja imali s represivnim aparatom te očekivanjima spram HND-a, iskreno naglašavam da me ne opterećuju frustriranost, malodušje, a ponajmanje osvetoljubivost.

    Ne smatram se žrtvom niti želim da me se tako doživljava. Pokreće me pozitivna energija i vjerujem da će Skupština izabrati ljude koji će biti okrenuti budućnosti Društva u cjelini, a ne partikularnim interesima pojedinih ogranaka ili lobija, te da ćemo se, jedino bitnim i pravodobnim inicijativama, aktivnim radom u tijelima, dosljednim sprovođenjem zaključaka tijela HND-a, a poglavito skupština, uspjeti približiti trima glavnim ciljevima Društva kako ih ja vidim, a to su: povratak digniteta profesije, zaštitita profesionalnih i egzistencijalnih prava novinara, te istinsko služenje javnosti.

    Pored timskog rada u tijelima HND-a, dužnog uvažavanja inicijativa ogranaka, zborova i županijskih vijeća te prijedloga pojedinaca članova Društva, držim da je u ostvarivanju gore navedenih ciljeva,  od izuzetna interesa i uska suradnja sa Sindikatom. Da bismo izbjegli neplodne rasprave na temelju neosnovanih podjela novinara na stalno zaposlene, tzv RPO-ovce i honorarce, koje su često uzrok prijepora u samom Društvu, ali i Društva spram Sindikata i obratno, stajališta sam da postoji samo jedna kategorija novinara - onih koji se tim poslom bave i od njega bi morali dostojanstveno živjeti.

    U prilog sad već mučnoj raspravi o tzv RPO-ovcima i honorarcima, zastupam mišljenje da bi HND trebao organizirati neki odbor i angažirati pravnika koji će upozoravati novinare na štetnost potpisivanja nezakonitih ugovora o autorskom djelu (a koji su zapravo prikriveni radni odnos), da predstavnici HND-a s pravnikom odlaze na razgovore s poslodavcima po tim pitanjima i pitanjima honoraraca, da odbor zastupa sve novinare da autonomno podnose kaznene prijave protiv menagera koji su u ime poslodavca potpisivali nezakonite ugovore.

    U suradnji sa Sindikatom treba snažno pritisnuti poslodavce i vlasti da se u redakcijama gdje su prestali vrijediti kolektivni ugovori, ili ih se ne poštuje, gdje ne postoje statuti redakcija ili ih se ne poštuju, gdje mjesecima ne plaćaju honorarce (Večernji list, Jutarnji list, 24 SATA, Vjesnik, Novi list, Glas Slavonije, Sportske novosti, Business.hr, Tjednik Novosti, Hrvatski radio Vukovar, Hrvatski radio Pula, Županijski radio Šibenik, LA VOCE DEL POPOLO, Glas Istre, HRT, Slobodna Dalmacija, HINA, Hrvatski radio Valpovština) zakoni i propisi koji ih obvezuju,  čim prije ispoštuju. 

    U sprovođenju ovih ciljeva koristiti se svim demokratskim načinima od lobiranja kod domaćih vlasti i srodnih nevladinih udruga, preko upozoravanja nadležnih evropskih i svjetskih institucija i udruga za zaštitu novinarskih prava i slobode izražavanja, do iskazivanja građanskog neposluha i odazivanja na štrajk u organizaciji Sindikata.
    Stalno voditi računa da se poštuju zakoni i propisi koji se tiču javnih servisa (HRT, HINA i Vjesnik, mediji u vlasništvu lokalnih vlasti) i uz saborsko lobiranje predlagati kvalitetnija zakonska rješenja za ove servise, te napose za unaprjeđivanje
    ostalih zakonskih rješenja koja se tiču profesije, slobode izražavanja, prava
    na pristup informacijama i Kaznenog zakona, čije aktualne dopune idu za
    gušenjem slobode javne riječi i dodatnim zastrašivanjem novinara. Zbog
    dosadašnjeg iskorištavanja predstavnika HND-a u saborskim tijelima, raznim
    Vladinim komisijama, vijećima i nadzornim odborima javnih servisa, kao pukog
    demokratskog paravana, predlažem da Društvo iz istih povuče svoje ljude,
    odnosno da ih više ne predlaže, a da spomenute adrese ili izravno komuniciraju
    s Izvršnim odbororm Društva, a u slučaju javnih servisa, s ograncima HND-a u njima.
       
    Odlučno se suprotstavljam Vladinom prijedlogu da Ministarstvo kulture ne bude više  nadležno za novinare već da se ta ingerencija prenese na Vijeće za medije. Mi
    još nemamo dostignute demokratske standarde kakvi su njemački bismo mogli
    pristati na prijedlog isključive samoregulacije. Od Vlade ću tražiti tražiti da se
    poštuje aktualni Zakon o medijima i da se donese novi gdje je ministarstvo
    kulture i dalje naše resorno ministarstvo. Predstavnicima izdavača u Vijeću
    za medije i resornom ministarstvu ponuditi ću da sufinanciraju naše strukovno glasilo "Novinar" i web  stranicu HND-a. Našim umirovljenicima obećavam da će "Novinar" biti tiskan najmanje četiri puta godišnje.
         
    Ustrajat ću na temeljitom preuređivanju načina prihodovanja i financiranja u
    Društvu. Nema nam druge nego pristupiti projektu samofinanciranja HND-a, primjerice preko EU  fondova. U tu svrhu, preko ugovora o poslovnoj suradnji angažirati ćemo osobu/e koje  bi pisale kvalitetne programe za povlačenje novca iz EU fondova, a za uzvrat bi bile adekvatno novvčano nagrađene.
       
    Osobitu pažnju ću pokloniti malim, lokalnim redakcijama, čiji vlasnici novinare drže u robovskom odnosu.
     
    Hvala vam!



    Željko Peratović
    Ogranak HND-a – Slobodni novinari Zagreb
    U Zagrebu, 25. studenoga 2011

    Add comment

    Avatars help identify your posts on blogs. Use Gravatar free Avatar service.
    http://en.gravatar.com/ (opens in new window)


    Security code
    Refresh