Sanaderova najava da će zatražiti od austrijskih vlasti izručenje Hrvatskoj, ukoliko nije blef, otkriva dvije stvari: prvo da se na njegov rođendan (rođen je 08. lipnja 1953.) ponovo probudila poznata bivšepremijerska bahatost, i drugo, da je dobio mig iz krugova hrvatskog pravosuđa, da bi se mogao relativno jeftino izvuči iz afera koje mu se trenutno stavljaju na
teret. Povratkom u Hrvatsku mogao bi utjecati na svjedoke i imao bi bolju komunikaciju s medijima koji bi trebali prenositi njegovu verziju korupcijskih afera, uz istovremeno kompromitiranje «izdajnika» iz HDZ-a. Da je Sanaderova bahatost bez pokrića svjedoče zagrebački i splitski slučaj Sanaderove hobotnice.

Barišić je bio u pravu

Neshvatljivo je zbog čega nitko nije provjeravao navode bivšeg ravnatelja carine i rizničara HDZ-a Mladena Barišića kada je tvrdio da se prema političkoj odluci, iz nepoznatih razloga, plaćalo bivšeg dečka Petre Sanader – Andreja Dojkića. Barišić je tu izjavu dao USKOK- u sredinom veljače ove godine, no osim medijskog, nije bilo nikakvog drugog policijsko- istražnog epiloga, a Barišić je bio u pravu. Naime, Andrej Dojkić krajem 2009. godine kupio je stan u posljemenskoj zoni, u Bijeničkoj ulici 1b u vrijednosti od 168.000 eura.

Četverosobni stan je veličine od 110 do 184 kvadratna metra, budući da se u dokumentaciji spominju različiti podaci. Barišić je tvrdio da se Dojkiću isplatilo 540.000 kuna bez ikakvih osnova, što djelomično objašnjava otkud mladom neafirmiranom glumcu novci za ovu nekretninu. Prema kupoprodajnom ugovoru između Dojkića i tvrtke Kolpromet d.o.o. koja je izgradila zgradu u kojoj je Dojkićev stan, utvrđena je cijena od 168.000 eura koja je u cijelosti plaćena (20.000 eura kapare plus ostatak) gotovinom koja je doslovno iz torbe istresena na stol. Bez ikakvih kredita i hipoteka. Budući da se radi o iznosu od 1.243.000 kuna, koliko preračunato vrijedi stan, očito je da Barišić zna za samo dio novca koji je završio kod bivšeg Petrinog dečka, jer on spominje 540.000 kuna. Pored stana, Dojkić je u autokući Tomić kupio i automobil BMW serije 3, međutim nitko ga do danas nije pitao za izvor sredstava kojima je tridesetogodišnji glumac platio stan i vozilo. Prema Barišićevim riječima, dio novca Dojkić je uz intervenciju Sanadera dobio od pritvorenog vlasnika Diokija Roberta Ježića.

Dojkić je, navodno, bio šokiran Barišićevim iskazima te je potvrdio da je njegov BMW stvarno kupljen u autokući Tomić, ali da ga baš zanima koja bi to tvrtka nekoga financirala bez ikakvog razloga. Romansa između Andreja i Sanaderove Petre nije dugo potrajala. Nedugo nakon upisa Dojkića u zemljišne knjige kao vlasnika stana (23. 09. 2009.), došlo je do prekida veze Andreja s Petrom u veljači 2010. godine. Petri i Ivi tako ostaje gorak okus uustima, a Andreju je ostao stan.

Splitski čuvar Sanaderovih investicija

Dugogodišnji opstanak tajnika Branka Grgića u političkim i poslovnim vodama enigma je za sve one koji ne poznaju «Sanaderov klan» u Splitu. Iako se očekivalo da će hapšenjem Sanadera sličnu sudbinu doživjeti i njegovi bliski prijatelji i suradnici koji su bili aktivni članovi njegove korupcijske hobotnice, to se nije dogodilo. Osim eliminacije Barišića i bivšeg ministra financija Ivana Šukera, preostali članovi iz Sanaderove grupe ostali su netaknuti, a to se posebno odnosi na njegovu splitsku ekipu. Ključna osoba iz Sanaderova splitskog klana je svakako Branko Grgić, osoba za koju se pretpostavlja da je iz splitske trajektne luke, dok je desetak godina bio zaposlen u Lučkoj upravi kao ravnatelj, iz ove tvrtke izvukao preko 100 milijuna kuna. Kao Sanaderov čovjek i povjerenik u ovom najprofitabilnijem splitskom poduzeću dijelio je ove novce s političkim pokroviteljima, a jedan veliki dio završio je u njegovim džepovima. Trenutno je i on angažiran u adaptaciji i dogradnji stana na splitskim Bačvicama u vrijednosti oko 100.000 eura. Zahvaljujući malverzacijama na poslovima s javnom nabavom i izvlačenja dobiti iz Trajekte luke, Grgić tim novcima sudjeluje u privatizaciji Sjeverne luke. Privatizacija Sjeverne luke odvijala se pod potpuno nepoznatim uvjetima, za koje javnost ne zna nikakve detalje: kome je prodana, za koliko novaca i tko je vlasnik, Međutim, u splitskim poslovnim krugovima smatra se da su pravi vlasnici Sjeverne luke upravo Grgić i Sanader, dok ruski partner samo služi kao paravan. Vlasništvo nad Sjevernom lukom Grgić i Sanader stekli su upravo zahvaljujući vremenu kada je Grgić ravnao
Lučkom upravom i kada je uz odobrenje Sanadera iz ove tvrtke izvlačio novce.

Policija je potpuno nezainteresirana za Grgićeve splitske malverzacije, budući da u splitskoj policiji postoje klanovi i brojni Sanaderovi kadrovi koji onemogućavaju kvalitetne istrage, a isto tako Splićani jako dobro znaju da Sanaderov školski kolega, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, protiv Ive neće poduzeti ni napraviti ništa što ne mora i na što nije natjeran od strane medija.

Grgića, prije svoje ostavke, Sanader postavlja u Bajsovo Ministarstvo turizma kao bi bio balans HSS-ovcima, međutim nikome nije jasno što tamo, zapravo, radi. Loše surađuje s ministrom, komunikacija između njih je gotovo nikakva, a čuva poziciju i prima plaću za ništa. Očekivalo se da će ga, kao Sanaderovog čovjeka, premijerka Jadranka Kosor izbaciti iz Ministrarstva i sa svih političkih funkcija, ali to se nije dogodilo. Koliko je Grgić siguran u sebe, svoju poziciju i tuđe novce koje je privatizirao najbolje svjedoči jedan događaj koji se dugo prepričavao u Splitu, a odnosilo se na druženje Grgića i svećenika Vinka Sanadera, Sanderovog brata. Oni su, naime, prilikom druženja u jednom restoranu u Lučici, nakon dobrog jela i pokoje čašice, glasno zapjevali što su čuli svi prisutni u restoranu:

- Mi s Hajdukom, Hajduk s nama.
Bozanić je pod nogama!

Trenutno Grgić s utjecajne pozicije u Ministarstvu turizma radi na realizaciji najvećeg Sanaderovog projekta – proširenje Trajektne luke prilikom čega bi trebalo preseliti Dalmacijavino iz neposredne blizine pristaništa. Taj posao će djelomično odraditi Ivica Todorić kojemu će Vlada, prema poznatom modelu, uskoro prodati tu tvrtku za 1 kunu, a kasnije će mu otpisati dugove Dalmacijavina u iznosu od oko 600 milijuna kuna. One tvrtke koje nisu Todorićeve, a imaju obaveze prema državi uglavnom završe u blokadi.

Sanader je očito politički mrtav, ali ne i poslovno zahvaljujući čuvarima svojih investicija Branku Grgiću kao i Ivanu Šukeru.

Zagreb 12. 06. 2011.

Napisao Darko Petričić, autor knjiga: Hrvatska u mreži mafije kriminala i korupcije te “Kriminal u hrvatskoj pretvorbi”. Tekst je dio autorovog najnovijeg istraživanja o fenomenu organiziranog kriminala u Hrvatskoj.