Uvjeravaju me često da se do predsjednika Ive Josipovića ne može doći ako se ne prođe sigurnosna provjera njegova savjetnika Saše Perkovića. Perkovića je, navodno, moguće zaobići ako se ima vezu kod Zrinke Vrabec - Mojzeš. To dvoje savjetnika filtriraju, navodno, gotovo sve, a osobito najosjetljivije Josipovićeve susrete u Uredu. Poznajem ljude, koji se još uvijek nadaju, pa im ne spominjem imena, kojima je neslužbeno poručeno da su nepoželjni u Uredu, makar kao članovi neke delegacije. A riječ je o ljudima koji su, doduše iz sjene, ali ipak, dali veliki doprinos Josipovićevoj predizbornoj kampanji. Žale mi se, da čim su "gore zasjeli Perković i Zrinka Vrabec - Mojzeš", Josipović više ne želi ni čuti za njih, a u kampanji su mu osobno na ruke predavali informacije kojima se koristio u pohodu na Pantovčak.

Pa kako je takav filtar prošao Hervéu Rousseau, prvi s desna na gornjoj fotografiji u društvu predsjednika  Josipovića 17. 11. 2011 prigodom predsjednikova posmrtnog odlikovanja vukovarskog branitelja Jean Michela Nicolliera? Nisam uspio otkriti je li Rousseau član udruge Dr Ante Starčević iz Tovarnika koja je inicirala ovo odlikovanje ili se na Pantovčaku našao kao prevoditelj majci posmrtno odlikovanog Jean Michela Nicolliera, Lyliane Fournier. U svakom slučaju, nije mu tamo bilo mjesto. A evo i zašto.

Rousseau sam upoznao, mislio sam slučajno, 2005-e u Limbu. Predstavljen mi je kao djelatnik Peugetova zastupstva u Hrvatskoj. Izvrsno je govorio hrvatski i bio pun hvale za moja novinska istraživanja, s posebnim naglaskom na tekstove o tada, odbjeglom Anti Gotovini. No, prešutio mi je da je u to vrijeme već napustio posao u Peugeotu i posvetio se konzultantskim poslovima za tvrtku Thales koja je u suradnji s MORH-om Hrvatskoj trebala izvesti know-how za proizvodnju, isporuku i puštanje u rad VF radio postaja i RR postaja. Kako čujem, taj mu je posao propao, a propali su i neki mnogo vrjedniji u kojima je posredovao između MORH-a i francuskog vojnog kompleksa.

Rousseau je naobrazbu stekao u prestižnoj vojnoj akademiji Saint Cyr (L'ÉCOLE SPÉCIALE MILITAIRE DE SAINT-CYR). Navodno se je specijalizirao za poslove koje obavlja DGSE (La Direction Générale de la Sécurité Extérieure)

U Hrvatsku je došao iz Mađarske 1994. Vrlo brzo se sprijateljio s Novicom Petračem. Radio je za francuske humanitarne organizacije, osobito obilazeći teren u BiH dok je još trajao rat. Navodno da je bio zadužen i za skrb o otpremi osoba poginulih u BiH koje su na razno razne načine imale pravo na sahranu u Francuskoj.

Nakon rata, zaposlio se u PIK Vrbovcu da bi potkraj devedesetih radio kao direktor u izdavačkom poduzeću Ceres, čiji je vlasnik blizak prijatelj sada glavnog Pedra korupcije u Hrvata, bivšeg premijera Ive Sanadera. Pretpostavlja se da je Rousseau ostvario dobre veze sa Sanaderom preko Ceresa, a ne, kako me neki izvori uvjeravaju, preko Vesne Kljajić.

Naime, on je i producent tv emisija Vesne Kljajić koje su se isprva emitirale na OTV-u, a potom na Z1. Čak se tvrdilo da je zajedno s Vesnom Kljajić bi svjedokom fizičkog napada na Željka Malnara u ožujku 2007.

Nakon rada u Ceresu, Rousseau je doista bio zaposlenik Peugeota - Hrvatska. U to vrijeme podnosi zahtjev za dobivanjem hrvatskog državljanstva, a kao jedan od razloga navodi i političke probleme koje "ima u zemlji podrijetla" - Francuskoj. Zahtjev mu je odbijen.

Odlazi iz Peugeota i preko tvrtke Thales sklapa određene ugovore s MORH-om. Ivo Sanader je već na vlasti, a oko nekih poslova Rousseaua i hrvatske države angažirana je i Vesna Kljajić koja ga povezuje sa Željko Malnarom i njegovim vezama u hrvatskoj špijunskoj zajednici (Malnar je suosnivač tvrtke Soboli s Tomislavom Karamarkom. On je kum toj firmi jer je Soboli mjesto na ulazu u Gorski kotar iz pravca Rijeke, kraj odakle potječe Malnarova obitelj).

No ove nikad demantirane informacije o Rousseauovim špijunskim korijenima i vezama, u usporedbi s kasnijim saznanjima o njegovim djelatnostima do kojih sam došao i iste pred nekoliko godina objavio, mačji su kašalj.

On je svojedobno bio blizak s paterom Vladimirom Horvatom, šefom katoličke misije u Parizu za vrijeme ubojstva Brune Bušića. Pater Horvat, koji je ovih godina vodio isusovačko svratište u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, tajno se sastajao s Tomislavom karamarkom, ali i Ivom Paparelom, čovjekom koji je Bušića nagovorio da napusti London i naseli se u Parizu i za kojega su neki svjedoci izjavili da je bio jedan od posljednjih ljudi koji su Bušića vidjeli živog.

U veljači 2008. objavio sam nedemantiranu vijest da je pater Horvat sudjelovao u pripremi prosvjeda za skidanjem ploče Trg maršala Tita, pri čemu je blisko surađivao s Vesnom Kljajić i Hervéo Rousseauom, producentom Vesnine emisije na Bolkovićevom OTV-u "Pečat vremena". Kljajićka je patera Horvata netom prije i ugostila u spomenutoj emisiji. Dobro obaviješteni krugovi dodaju da su Kljajićka i Rousseau na prosvjedu poticali na ustaštvo, a da to Franucuzu, o kojem sam pisao kao o agentu tajne službe La Direction Générale de la Sécurité Extérieure, nije prvi put, odnosno da on zna organizirati i "mlade ustaše" za pohode Bleiburgu.

Pater Horvat je s Kljajićkom i Rousseaum održao sastanak kod sebe u Palmotićevoj nakon mise zadužnice za jednog pokojnog agenta špannjolske tajne policije, nekada bliskog Rousseauovog prijatelja, koji je umro u Zagrebu.

Spomenuo sam tada da je Saša Perković još 2005. kao Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost napravio propoust da na Pantovčaku službeno bude bude primljen policajac Željko Vučemilović Grgić (47), jedan od osuđenih izvršitelja ubojstva bivšeg čelnika Hrvatske stranke prava Ante Paradžika.

Je li baš slučajno, odnosno iz kojeg se razloga moralo sada primati Rousseaua?

Tjednik "Imperijal" je 2005-e objavio da je Rousseau konzervativac koji je zbog članstva u Le Penovoj ultradesnoj stranci imao problema imao problema u Francuskoj. Moguće je to bio razlog koji je navodio da traži primitak u Hrvatsko državljanstvo?

Prateći njegovo djelovanje u Hrvatskoj, u još jednom tekstu iz veljače 2008. objavljujem, nedemantirano, da je da je naš prpošni Francuz u braku s Marijom Hefer, unukom ustaškog HSS-ovca i kratko vrijeme predsjednika HOP-a, dr. Stjepana Hefera.


Djed Rousseauve supruge, dr. Stjepan Hefer vodio je HOP nakon Pavelićeve smrti
(photo by zadomspremni)


Marija Hefer je imala i online trgovinu sa silnom ustaškom simbolikom - crostore (brzo nakon mog pisanja zatvorenu), a na jednoj slici je bila ona sa četvoro djece svi odjeveni u ustaške odore. Na logu njene online trgovine pored proizvoda s potpisom Crna legija prodavale su se i majice s likom Ante Gotovine.

Njen suprug, ako su još u braku, od Josipovića primljeni Rousseau na LinkedIn-u navodi da je vlasnik firme Herve d.o.o, a aktivan je i na facebooku, pa tako na raznim grupama poput (Ubojstvo Mire Barešića ili "Croatia & Iran - THE ARYANS") posta uvijek iste komentare: ZIVILA HRVATSKA DRZAVA! Smrt Jugoslaviji!

Ako mu Josipović ne ishodi hrvatsko državljanstvo nakon svega, razočarat ću se u predsjednika i kao dosljednog zagovornika antifašizma, pomirenja u regionu..