Drugi dio feljtona o konačnom raspleta u slučaju Gospić

 

Svjedočenje ugroženog svjedoka br. 6

Svjedok je u kritično vrijeme bio je pripadnik inženjerije IX GMB.  Zapovjednici su mu bili Mirko Norac, Nikola Šutić i Goran Blažević.

Dana 9. rujna 1993. godine, u 6.00 sati, počela je operacija. Svjedok je sa svojom  jedinicom došao u Čitluk, oko 7.00 sati. U Čitluku je bio cijeli dan. U Čitluku je vidio pripadnike HV Ivicu Rožića, Tonija Stilinovića, Velibora Šalaju. Svjedok je osobno vidio Velibora Šalaju kako u kolicima za prijevoz tereta vozi ženu u dobi od 70 godina, debelu, nije mogla hodati. Velibor Šalaja je vikao na tu ženu, ispitivao je, i nakon toga je odvezao.

Svjedok je čuo od vojnika, da je Velibor Šalaja ubio staricu. Pred haškim istražiteljima  je rekao da je on bio sa Mirom Đipalom, da su pronašli staricu 70 godina, da  su je odvezli u bazu. Tu je bio Goran Blažević, naknadno je došao Velibor  Šalaja. Goran Blažević je rekao svjedoku da se ne upušta sa Šalajom. Rekao je  da je Velibor Šalaja vojnim vozilom odvezao staricu prema Ornicama, odale se  čula pucnjava, da se vratio sam. Svjedok je tada sa Goranom Blaževićem otišao.

Svjedok je osobno vidio i zna da je najviše kuća porušio i zapalio Ivica Rožić  zvani „Bijeli vuk“. Na postupanje Ivice Rožića zapovjednici su bili jako ljuti. Goran Blažević, bio je sa Ivicom Devčićem zapovjednikom tenkista, u Ličkom Ribniku je rekao: „da li je moguće tog Rožića zaustaviti“. Svjedok je  osobno vidio Velibora Šalaju kako iz kuća vuče stvari, odvozi ih. Rekao je da  se Velibor Šalaja hvalio da je švercom i prodajom tih stvari dnevno zarađivao 3.000 do 3.500 DM. Rekao je da je Velibor Šalaja odvozio traktore i konje.

Svjedok je rekao da se za Tonija Stilinovića pričalo da tko mu je pao u ruke  da nije živ izašao.

Dana 9. rujna 1993. godine, oko 9.00 – 10.00 sati, svjedok je vidio leš jednog  Srbina, koji mu je po liku izgledao retardiran. Svjedok misli da je ta osoba  poginula od gelera, iz glave mu je curio mozak. Istoga dana, oko 11.00 – 12.00  sati, svjedok je vidio da taj čovjek visi obješen o jedan stup u Čitluku, na  području kada se u Čitluk ulazi iz Ornica. Svjedok je čuo da je toga čovjeka  objesio netko iz Stilinovićeve grupe. U prolazu je vidio da netko od vojnika  iz grupe Velibora Šalaje baca noževe u tog obješenog čovjeka.

U skladištu vojarne svjedok je vidio leševe. Vidio je Krešu Tomljenovića ili  Tomljanovića, kako prebacuje leševe. Leševe koji su bili s manjim povredama  stavljao je na jednu stranu u vreće, a leševe s većim povredama na drugu  stranu u vreće. Jedni leševi su išli na ukopavanje, a drugi na razmjenu.  Svjedok je rekao da je Krešo Tomljenović ili Tomljanović bio zadužen za  razvrstavanje leševa.

Svjedok je čuo priče da je bilo dosta ubijenih, ali to nije vidio. Rekao je da  zapovjednik Mirko Norac tu ništa nije mogao učiniti. Zapovjednik je čuvao  hrvatske vojnike, stalno im je govorio da se čuvaju. Rekao je da se protiv  Ivice Rožića nije moglo ništa učiniti, jer on kad bi vidio srpsku kuću rušio  ju je. Rekao je da je Goran Blažević, zapovjednik inženjerijske satnije IX GMB, dana 8. rujna 1993. godine, navečer, okupio svoje vojnike i rekao im:
„nemojte slušati nikoga drugog, slušajte samo mene ili zapovjednika voda ili  desetine i nemojte raditi ono što drugi rade“.

Svjedok je rekao da je Velibor Šalaja ubio civile koji su pokušali pobjeći  autom. Svjedok ne zna koliko je bilo civila, možda dvoje ili troje. Koliko ih  je bilo zna vojnik Kristijan Car iz Crikvenice, koji je bio Šalajin vojnik.  Svjedok je rekao da je sa Kristijanom bio „dosta puta“, da je Kristijan rekao  da bi Šalaja trebao ići u Haag. Svjedok je rekao da je Velibor Šalaja govorio  da sve Srbe treba pobiti, a njegova supruga je Srpkinja. Svjedok je rekao da  je čuo da je i Velibor Šalaja Srbin. Svjedok je čuo da je Velibor Šalaja krao  stoku, konje, da ih je odvozio u bratovu staju, čija supruga je Romkinja i  koja mu je pomagala prodavati konje. To je čuo od onih koji su poznavali  Velibora Šalaju.

U Čitluku, svjedok je vidio dvojicu ili trojicu hrvalskih vojnika vojnika koji su  podmetali vatru u kućama. Rekao je da su ti vojnici imali odore, ali nisu  imali oznaku IX GMB. Haškim istražiteljima je rekao da su pripadali IX GMB.

Svjedok o svojim saznanjima nije nikome govorio, jer nije smio ništa loše reći, „inače – metak u čelo, pokloni se, idi dalje i šuti“. Nema saznanja je li  Mirko Norac znao što se događa na terenu vezano za Ivicu Rožića i Velibora  Šalaju. Rahima Ademija nije vidio na terenu. Mirka Norca je vido prvi dan 9.  rujna 1993. godine, prije podne, Norac je išao vozilom iz Čitluka, preko  Ornica za Bilaj. Drugi put, drugi ili treći dan iza 9. rujna 1993. godine,  svjedok je vidio Mirka Norca isto samo u prolazu. Mirko Norac je bio u vozilu,  išao je iz Ličkog Ribnika prema Krivoj Lici. Istoga dana vidio je i generala  Mladena Markača. Ne bi ga prepoznao da mu netko nije rekao: „ovo je general  Markač“.

Prije akcije u Medačkom džepu vojnici nisu educirani o tome kako se treba  ponašati prema civilima, zarobljenim vojnicima ili imovini. Nitko od  zapovjednika nije o tome održao predavanje. Nisu dobili knjižice u kojima bi o  tome pisalo.

Centar za mir, Zločini u Medačkom džepu, iz izvještaja sa suđenja Mirku Norcu i Rahimu Ademiju

Specijalna HTV-ova ratna reporterka Silvana Menđušić u izvještajima iz akcije Medački džep slikala se kraj "leševa srpskih terorista" i davala instrukcije hrvatskim braniteljima o kako će odgovarati kada ih bude nešto pitala "u kameru". U njenim izvještajima nije bilo ni trunke nečega o čemu je svjedočio zaštićeni svjedok 6. Primjerice, u videu koji ćete vidjeti na kraju teksta, ona uzgred pita kako je poginula neka baba koju je vidjela uz cestu, a intervjuirani vojnik joj kaže da je skočila s bombom pred tenk!?! privatni arhiv dostupan ICTY-iju

Naime, sud je prvostupanjskom presudom oslobodio od optužbi Rahima Ademija,  dok je Mirka Norca osudio na sedam godina zatvora jer nije ništa poduzeo da  spriječi i suzbije zločine prema civilima i zarobljenim vojnicima. Međutim sud  je pritom ustanovio da Davor Domazet Lošo kao izaslanik NGSHV zadužen za  operaciju „Džep 93“ nije imao savjetodavne nego zapovjedne ovlasti, a primao  je zapovijedi od Janka Bobetka. Sud je ustanovio i da je Specijalnom policijom  u akciji „Džep 93“ zapovijedao Željko Sačić, koji je zapovijedi primao  isključivo od Mladena Markača. Pozivamo Državno odvjetništvo da inicira  istrage i podigne nove optužnice za zločine u Medačkom džepu te uz žrtve već  navedene u presudi uvrsti i imena ubijenih iznesena u dokaznom postupku koja do sada nisu izrijekom spomenuta ni u optužnici ni u presudi.

Vesna Teršelič, Documenta Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Janko Bobetko i Davor Domazet Lošo obilaze zapovjedništvo 9 gardijske brigade: Mirka Norca, Franu Tomičića, bojnika Brajkovića, pukovnik Biću Čanića, satnika Milana Mikija Karića, bojnika Linića, Dražića, i bojnika Agima Čekua. Ovaj se posjet dogodio na oslobođenom području Medačkog džepa 20. rujna 1993. nekoliko dana nakon što je potpisano primirje i hrvatske se snage trebale povući u Bilaj gdje je službeno bio stožer 9 gardijske brigade. Fotoografija i video i prilogu dokazuju hašku optužnicu protiv generala Janka Bobetka, navode o odgovornosti Davora Domazeta Loše, laži na suđenju Mirku Norcu od 17. prosinca 2007. godine koje je izrekao danas brigadni generala Frane Tomičić, načelnik obavještajne uprave u VSOA-i... Naime, nakon potpisanog primirja, a po zapovjedi vojnog vrha izvršeno je etničko čišćenje preostalih civila i zapaljeni ili minirani su svi mogući objekti, što će se također lijepo vidjeti u priloženom videu. Osim toga, u tim akcijama sudjelovali su i ljudi iz specijalne policije pod zapovjedništvom generala Mladena Markača i njegova zamjenika Željka Sačića. Sa zapovjednikom izviđačke satnije 9 gardijske brigade, Josipom Krmpotićem, u priloženom videu razgovarala je i Silvana Menđušić, a razgovarao je i s haškim istražiteljima 2002. što je za medije tada potvrdio predstojnik Vladinog ureda za suradnju s ICTY-em Orsat Miljenić, danas ministar pravosuđa. privatni arhiv
Mirko Norac se zahvaljujući blakonaklonom odnosu spram politike koja je utjecala na pravosuđe već našao na slobodi, a bio je osuđen za dva ratna zločina: prvi u Gospiću 1991. gdje je ne samo naređivao već i osobno ubio, i drugi za Medački džep gdje mu se sudilo po zapovjednoj odgovornosti po principima ICTY-a. U zatvoru je završio fakultet, imao slobodne vikende, boravio u poluotvorenom tipu kaznionice, usput se oženio, sagradio kuću. Svi oni koji nisu u ratu postupali kao on, a istinski su se borili ne smatrajući da su zločini nad civilima neophodni za obranu i opstojnost Hrvatske, danas po Gospiću govore:

- Nama su ili nepriznati vojni statusi, činovi, neriješena ili poluriješena stambena pitanja, nemamo novaca za školovati djecu. Na primjeru Norca, izgleda u Hrvatskoj vrijedi pravilo da se zločin isplati.

Amaterski snimatelji nakon primirja snimali su kako grupe pod zapovjedništvom Mladena Markača i Mirka Norca pale i miniraju kuće u Divoselu, Čitluku, Počitelju, Metku... Snimatelji su točno znali čija je čija kuća, a šale se i na račun imena i djela počinitelja što ćete moći čuti i vidjeti u videu.privatni arhiv
Prema gore citiranom iskazu svjedoka 6, koji je u stvari svjedočio u korist Mirka Norca, glavni subjekti istrage Medački džep 2 su: Antonio Tony Stilinović, susjed pokojnog Milana Levara, Ivica Rožić Roka alias Beli vuk, koji je policiji priznao Levarovo ubojstvo bez prisustva odvjetnika, a na poligrafu je uzbuđeno reagirao na spomen izrade bombe koja je ubila Levara, te Velibor Šolaja.

Slučaj ubojstva Milana Levara i slučaj Medački džep usko su i višestruko povezani. Tako je Ivica Rožić Roka prema policijskoj zabilješki
gospićkog inspektora Stipe Novakovića datiranoj 24. rujna 1999. izjavio:

Dalje navodi da je ovoga ljeta, nakon što je otišao u mirovinu zajedno sa još trojicom pripadnika 9. gardijske brigade, koji su također otišli u mirovinu, organizirao slavlje na Baškim Oštarijama. Na tom slavlju bio je nazočan general Mirko Norac, nekoliko visokih časnika SIS-a i nekoliko visokih časnika iz Glavnog stožera OS RH.

Tada mu je jedan visoki časnik iz Glavnog stožera rekao da mu zabranjuje bilo kakve razgovore s policijom i sa bilo kim tko ima veze s policijom a general Norac mu je rekao da on neće dozvoliti da se netko poigrava s njegovim ljudima.

Mirko Norac, uvijek sa svojim ljudima na prvoj liniji fronte, posebno u Medačkom džepu

Također mu je jedan časnik iz Glavnog stožera (kojega ne želi imenovati) rekao da je za njegov odlazak u mirovinu zaslužan isključivo general Mirko Norac i da je na nekom sastanku gdje se odlučivalo o njegovom odlasku u mirovinu, protiv odlaska bio Željko Sačić, pomoćnik ministra unutarnjih poslova, i da mu on podmeće "kajle".

Također navodi da su mu tom prilikom prepričavali o čemu se razgovaralo na sastancima u Gospiću u ožujku i travnju mjesecu ove godine.

Dalje navodi da mu je zabranjeno razgovarati s policijom jer bi mogao biti izručen u Haag, što smatra da nebi bilo u redu jer on sve što je radio za vrijeme rata radio je za dobrobit Hrvatske i uz znanje pretpostavljenih.

Spominje kako je prije akcije "Medački džep" u Gospić došao pokojni ministar Gojko Šušak i rekao im da bi bilo dobro da na tom prostoru ima što manje Srba, što je on shvatio kao da ih treba ili pobiti ili proljerati, pa dodaje, citiram "što se Sačić pravi lud i on je bio tu i njemu je sve poznato što se radilo ovdje i zbog čega ", završen citat. Neke stvari je "odrađivao" Rožić, neke su neki drugi a neke stvari su "odrađivali i specijalci i to je svima poznato.

Zabrinuto lice Željka Sačića na skupu u Sheratonu u veljači 2007. , posvećenom radu ICTY-a. On je već optužen za zločine u Gruborima, a mogao bi zaraditi optužnicu i za Medački džep, odluče li se "sitne ribe" na nagovor krugova koje štite Mirka Norca i Mladena Markača, uprijeti prstom u njega. foto Željko Peratović

Izjavljuje kako je i sam sudjelovao u pripremi plana za izvođenje akcije "Medački džep" i dodaje kako je on odredivao pravce napada kao i ostavljanje koridora Srbima da mogu pobjeći. Također navodi da je po naređenju postavljao mine u srpske kuće u Gospiću kao i oko kuća te to izvodio tako da izgleda kao napad na Gospić kako bi se europskim promatračima pokazalo kako Srbi krše primirje.

U strahu da ne bi otišao u Haag navodi da je u više navrata planirao kako bi izvršio ubojstvo Milana Levara koji je išao kao svjedok u Haag. Razmišljao je kako bi ga otrovao nekim jakim otrovom tako što bi mu na njivi zatrovao krumpire ili bi ga jednostavno negdje sačekao i ubio a onda tijelo bacio u neku od jama na Velebitu.

Također navodi i već u ranijem razgovoru spomenutu mogućnost da iz srpskih grobnica nakupi ljudskih kostiju i raspe ih negdje na Velebitu i taj prostor minira, a onda Levaru pošalje anonimnu dojavu da su na tom mjestu kosti Srba nestalih 1991. godine tako da Levar strada od mina kada dođe na to mjesto.

Navodi da je prije nekoliko dana iz jedne drvene stare kuće koja se nalazi preko puta Levarova stana promatrao kako bi ga snajperom mogao ubiti kroz prozor dok se nalazi u stanu,.

Međutim, navodi, da za Levarovu likvidaciju još nema "zeleno svjetlo".

bivši peratovic.blog.hr 16.04.2005., subota (pdf)
Sve su hrvatske Vlade do sada pazile da ne naškode Mladenu Markaču. Supruga mu je zaposlena u MUP-u, a i sin mu tamo radi iako nije smio proći sigurnosnu provjeru obzirom da je početkom 2000-ih sudjelovao u premlaćivanu malodobnog Roma na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Markač se jedino žrtvovao za Ivana Jarnjaka, pa umjesto njega otišao u Haag. No, netko u Hrvatskoj i dalje treba odgovarati za slučajeve ubojstva Milana Levara, etničkog čišćenja u Medačkom džepu i srpskim selima nakon Oluje, pa će, za sada nema drugih naznaka, opet žrtvovati sitne ribe, od nešto veće Sačića (bez političkog i mafijaškog zaleđa), prema manjim Rožiću, Jurkoviću Šarenom, Stilinoviću, Šalaji, pokojnom Igoru Beneti (ops, posljednji se sam objesio sedam mjeseci prije nego li se za to saznalo).

Novom ministru policije Ranku Ostojiću svaki dan su puna usta kako će riješiti slučaj ubojstva Milana Levara. No, istodobno, ministar najavljuje da će se sankcionirati odavanje i objavljivanje podataka koji bi mogli štetiti predistražnim i istražnim radnjama, općenito. No, ni ja koji sam već uhićivan na inicijativu njegova prethodnika Tomislava Karamarka i uz blagoslov Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, zbog inkriminacija koje spominje Ostojić,  kao ni moji izvori, ne bojimo se progona zbog objavljivanja dokumentacija koju se skriva pod oznakama tajnosti kako se kriminalni slučajevi, ili nebi, ili bi ali samo polovično rješavali. Koliko patetično zvučalo - nama su istina i pravda iznad svega. I stvarno je došlo vrijeme da većina čestitih Ličana i hrvatskih branitelja općenito bude dekriminalizirana kriminaliziranjem zločinačkih umova. I ne zanima nas tko je iz sadašnje vlasti i na koji način isprepleten sa spomentim zločincima. Led je krenuo i topi se, pa kom pravo, a kom krivo. Iza jednog Levara, došao je drugi, iza drugog doći će treći...
nastavlja se