Led je krenuo u Lici (4)

Povodom početka suđenja Tomislavu Merčepu za zločine počinjene u Zagrebu, Kutini i na Pakračkoj Poljani u razdoblju od 8. listopada do sredine prosinca 1991. nastavljam s feljtonom o ratnim zbivanjima u Gospiću, u kojima je i Merčep odigrao svoju ulogu.

Odvjetnici Tihomira Oreškovića i Mirka Norca na drugostupanjskom suđenju spomenutom dvojcu za ratne zločine u Gospiću 1991., naveli su kako njihovi branjenici nisu imali motiva za počinjenje zločina jer da oni nisu iz tog kraja, a da je poznato kako je među stanovništvom Gospića bilo još nerašćišćenih računa iz/a 2. svjetskog rata i vremena socijalizma. Time se više nije negirao počinjeni zločin, ali se krivnja pokušala prebaciti na lokalnu, gospićku ekipu. Tihomir Orešković je 2000-e u dvodjelnom intervjuu za Slobodnu Dalamaciju, osjećajući nailazeće događaje, pored lokalne ekipe, za "nered u Gospiću" okrivio i merčepovce pri tom navodeći da su dvaput prijetili njegovom formalnom šefu Anti Kariću, ali i napomenuvši da Merčep nije bio u Gospiću. 

RAZGOVOR: TIHOMIR OREŠKOVIĆ, JEDAN OD NAJČEŠĆE SPOMINJANIH AKTERA AFERE S NAVODNIM RATNIM ZLOČINIMA U LICI:

U GOSPIĆU NIJE NI BILO SRBA KOLIKO MI UBOJSTAVA PRIPISUJU

ŽAO MI JE ŠTO U GROBNICI U OBRADOVIĆ VAROŠI NIJE PRONAĐENO VIŠE "BELIH ORLOVA"

Čini se da je ovaj feljton uznemirio mnoge duhove, ne samo u Gospiću, kojega se i danas kolokvijalno naziva Gradom duhova, nego i mnoge druge izvan te Zone sumraka. 

Paralelno s početkom suđenja Merčepu stigao je jedan komentar na ovaj site, koji neodoljivo podsjeća na Oreškovićev obrambeno-napadački stil:

sebi 2012-02-06 19:09

Peratoviću ti si običan jadnik koji se služi lažima zbog svojih prizemnih interesa. Preko 90% tvojih navoda je netočno, pokojni Pajo Šimić nije bio zapovjednik 117. niti 118.br., bio je zapovjednik voda u kojem sam i ja bio, činjenica je da sa vojnicima nije učestvovao u nijednoj borbi, činjenica je da su I Šimić i Levar bili gradski besposličari bez dana staža, problematični tipovi sa kriminalnim dosijeom koji su se željeli preko ovoga lako situirati. Netočno je da je Đorđević dovukao tenkove da ih mi možemo zarobit, to je da nije tužno najsmješnija stvar koju sam čuo, pa mi nismo imali ni pušaka dosta a kamoli da se znalo da ćemo mi uspjet obranit Gospić, točno je da su tenkovi poslani u Gospić sa namjerom da se rasporede po gradu što su i pokušali učinit, razdvojili su tenkove i jedan pokušali iskrcat pred gospićkom policijom pod izlikom da se labudica pokvarila, međutim mi smo na brzinu skupili nekoliko tisuća gospićana koji su to svojim tjelima spriječili, na kraju je tenk vraćen na istu labudicu koja ga je bez ikakvih popravaka odvukla u kasarnu. Postavljaš slike kao zapaljenih kuća u čitluku i divoselu a na slikama su zapravo kuće u gospiću koje su zapalile četničke granate. Pričaš o Fati a nemaš pojma o njoj, i kažeš da je trebala održat nešto u hotelu Dane Šimića za kojeg kažeš da je prijatelj Oreškovića a svaka šuša zna da je Dane Pajin brat i prijatelj i istomišljenik Levara i ekipe, a sa Oreškovićem je najmanje prijatelj. Pričaš o ubijenim civilima u Medačkom džepu, pa pogledaj malo snimke po youtubeu pa ćeš vidjeti te civile dobro naoružane i krvoločne, pogledaj samo snimku srpske televizije par dana prije Medačkog džepa gdje baba danica puca iz brovinga po ustašama i šalje krvoločne poruke, i ona je na tom popisu civila. Nažalost nemam toliko ni vremena ni prostora da nabrojim sve tvoje laži, jadno i bijedno...

S druge strane, baš iz redova nakadašnjih pripadnika Pajine postrojbe koja je u nekim akcijama u Gospiću sudjelovala s tzv merčepovcima stigao mi je i opširniji video o Merčepovom boravku u Gospiću 18. rujna 1991., na dan kad je pala najveća vojarna "Stanko Opsenica", iz kojeg je razvidno da ni Tomislav Merčep, ni Pajo Šimić, a ni njihovi ljudi nisu pored Tihomira Oreškovića, Mirka Norca i Milana Čanića Biće, mogli ni ući u dvorište vojarne, a nekmoli sudjelovati u zločinima ili pljački. Iz videa priloženog na kraju ovoga teksta jasno je da je kontrolu nad svima u Gospiću tada imao Tihomir Orešković.

Mirko Norac, 18. rujna 1991. na ulazu u osvojenu kasarnu "Stanko Opsenica" kaže: Šta je bilo?! Niko nikakve izjave da nije, slučajno, dava! Čuje se glas amaterskog snimatelja: Što on viče?!
Tihomir Orešković nije samo pod svoju kontrolu stavio Norca, lokalnog Milana Čanića Biću, merčepovce, već i 19. satniju HOS-a, koja je sredinom studenog 1991., kada je masovni zločin već počinjen, stigla iz Zagreba, pod zapovjedništvom Valentina Rajkovića, kasnijeg kuma predsjednice HDZ-a, Jadranke Kosor, i nesuđenog šefa osiguranja nailazećeg izbornog sabora HDZ-a. Čim su se stavili pod Oreškovićevu kontrolu, odnosno smjestili u krug vojarne "Eugen Kvaternik", isti prostor ove bivše "Stanko Opsenica" i podredili Mirku Norcu, HOS-ovci su počeli dobivati zapovjedi koje su se kršile s njihovim pogledom na rat. Međutim, njihov zapovjednik Valentin Rajković nije oklijevao izvršavati sve što je u zadatak dobio od Oreškovića, Norca i Čanića. One koji bi se javno pobunili protiv toga, morao je spašavati Milan Levar, i prebacivati natrag u Zagreb. Vladimir Šeks, aktualni potpredsjednik HDZ-a, a koji ne krije podršku Jadranki Kosor, odnosno suprotstavljanje njenom naljućem protukandidatu Tomislavu Karamarku, pravodobno je reagirao i maknuo Rajkovića s funkcije šefa osiguranja, znajući da bi njegovu ulogu u gospićkim događajima, Karamarko višestruko iskoristio protiv svoje suparnice.

Tihomir Orešković prijeti Paji Šimiću: Ako budem s tobom im'o problema, Pajo, gotov si zauvijek!
Šimić objašnjava Norčevu zamjeniku Milanu Čaniću Bići da se brine za neke svoje susjede Srbe, posebno za jednu bolesnu ženu, da im se ne bi što loše dogodilo.
Tihomir Orešković je nevjerujući da će ikada biti optužen, a posebno ne i osuđen za ratne zločine zbog kojih su ga javno i pred ICTY-em prozivali Milan Levar, Zdenko Ropac, Zdenko Bando i Tomislav Orešković, u linkanim intervjuima (par mjeseci prije ubojstva Milana Levara - svibanj 2000) posebno naglašavao svoje zasluge u osvajanju kasarne "Stanko Opsenica" te postupanju sa zarobljenicima. 

— Početkom prosinca bili ste uhićeni? Što se dogodilo?

Nazvali su iz kabineta ministra Šuška da u Zagreb dovedemo dvojicu oficira JNA koji su kao zarobljenici bili pod istragom zbog sumnji da su počinili ratni zločin na području Gospića. Kazano mi je da ih Zagreb treba zbog razmjene za zarobljene u Vukovaru. Doveli smo dvojicu zarobljenika, potpukovnika Grujića, koji je danas u Banjoj Luci, i kapetana Mikulića, nećaka pokojnog Branka Mikulića, bivšeg predsjednika SIV-a. Dva dana poslije Zagreb je tražio da dovedemo i kapetana Marcela Duspera, šefa KOS-a u garnizonu JNA u Gospiću, koji je također bio pod istragom zbog ratnih zločina, ali koji nam je i u obavještajno sigurnosnom smislu bio vrlo zanimljiv. Smatrali smo da ga treba zadržati i zbog mnoštva informacija koje je posjedovao o KOS-ovoj mreži na našem području. Tada sam prvi put razgovarao s ministrom Šuškom i sjećam se da mi je rekao da je u Vukovaru zarobljen veliki broj Hrvata — liječnika, civila, svećenika, časnih sestara i da smo mi u Gospiću jedini koji imamo što ponuditi za razmjenu. Naveo je da je važnije izvući zarobljene Hrvate iz Vukovara nego držati jednog kapetana KOS-a.
Kapetan Marcel Dusper je razmijenjen za Hrvate zarobljene u Vukovaru, a kasnije ga je Županijski sud u Gospiću osudio na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina koje je počinio. Tijekom boravka u Zagrebu bio sam priveden na informativni razgovor, pa ne stoje priče kako sam uhićen u Gospiću i pod jakom pratnjom doveden u Zagreb. 

Tihomir Orešković u razgovoru s Markom Markovićem, Slobodna Dalmacija, PONEDJELJAK 8. svibnja 2000. 
Iz amaterskog videa snimljenog na dan osvajanja kasarne jasno je da postoji jak negativni naboj Hrvata Gospićana prema Srbima koji su se skrili pod okrilje JNA. Čak se čuju prijeteći komentari snimatelja dok civili Srbi napuštaju vojarnu i ulaze u autobus. No iz spominjanog suđenjenja za ratne zločine u Gospiću 1991., ali i u aktualnim istragama nigdje se ne spominju ljudi Paje Šimića ili Tomislava Merčepa kao počinitelji zločina, niti se njih dvojicu spominje kao naredbodavce. Gospićki slučaj je najbolji primjer na kojem se može objasniti razlika između zločina iz osvete i planiranog zločina. Zločina iz osvete nije bilo, ne zato jer su ga sprječavali Tihomir Orešković, Mirko Norac i Milan Čanić Bićo, nego zbog toga što je spomenuta trojka zločin planirala i sprovela. Prva dvojica su zbog istog i osuđena, a treći je oslobođen uslijed nedostatka dokaza.

"Tko je ovdje gospoda novinari? Jeste li možda vi novinari? Bilo kakve izjave, snimke ni slučajno da nisi dava!", govori Norac amaterskim snimateljima, koji su zapravo djelatnici pošte, pa mu šaljivo odgovaraju da rade za HPT, a on ih očito ne razumije te nastavlja, "Ne zanima me! Bilo koju snimku, intervju, ništa, jer ja sam nadležan za ovo ovdje"
Tek pregledavši ovaj materijal apsolutno sam se uvjerio da je Mirko Norac bio nesposoban za stvarnu zadaću koju je trebao ispunjavati kao vojni zapovjednik u Gospiću. Netko mu je dao za tri broja veću uniformu i on trči okolo po vojarni i dere se nesuvislo kao kakav teklić. Pri kraju videa djelmice se vidi, a ponajviše čuje stvarnog šefa, Tihomira Oreškovića kako zapovjeda: Svi van iz kasarne! Ti Boris, sa Cindrićem, preuzmi ovo više!

Kako mi objašnjavaju krugovi bliski istrazi o ubojstvu Milana Levara, spomenuti Cindrić jest Miroslav Cindrić, zapovjednik jedinice specijalne policije u Gospiću u vrijeme političkog atentata iz 2000-e. Istražitelji su još 2000-e, došli do ozbiljnog traga koji Cindrića povezuje s Levarovim ubojstvom, ali se taj trag prestalo slijediti nakon što se tadašanji načelnik gospićke policije Dubravko Novak vratio sa sastanka s pomoćnikom ministra policije Vladimirom Faberom na Plitvicama i zapovijedio podređenima da prekinu sve aktivnosti na slučaju Levar koje su poduzimane jer se slučaj do tada tretirao kao političko ubojstvo. Novak je objasnio da mu je Faber rekao da se od tog trena ubojstvo Milana Levara tretira kao obično ubojstvo te da će se shodno tome na njemu nastaviti angažirati minimalne snage.

Tomislav Merčep u Gospiću 18. rujna 1991. priprema se s Pajom Šimićem otšetati do osvojene kasarne "Stanko Opsenica"

Započeto suđenje Tomislavu Merčepu, već prema izvještajima s prvog ročišta, a ukoliko optuženika zdravlje posluži, biti će višestruko zanimljivo, posebno stoga jer je preko nekih svjedoka koje je Merčep predložio, povezano i s gospićkim kontekstom. U tom smislu, moglo bi biti značajno svjedočenje Josipa Perkovića, tadašnjeg pomoćnika ministra obrane za sigurnost. On je, ali na prijedlog tužitelja svjedočio i u slučaju Orešković-Norac, ali ih nije teretio. Očekivano, jer je po njegovoj zapovjedi Norac i doveden u Gospić, Ivica Oreškovićev (osuđenikov brat) je za njega kao SIS-ovac radio u Gospiću u jesen 1991., a Tihomir Orešković je nakon udaljavanja iz Gospića, koncem 1991. bio zaposlen baš kod istoga u SIS-u u Zagrebu.

Obrnuto, Tomislav Merčep je mnogo puta u javnim istupima odgovornost za zločine koji su se pripisivali njemu, skretao prema Perkoviću. Vezano za nikad službeno istraženo ubojstvo Marine Nuić, uhićene od strane merčepovaca i sprovedene do Pakračke Poljane, neslužbeni izvori su navodili da je ona likvidirana jer je do Merčepa dopro glas da joj je Perković dao pištolj i zadaću da uhodi i ubije vukovarskog Napoleona. 

Obzirom da je kao svjedoka predložio i Zvonimira Trusića, svog nekadašnjeg pomoćnika u postrojbi, čije je radno mjesto bilo na Zagrebačkom velesajmu, Merčep, stvarno ne namjerava tonuti sam. Davno je objavljeno da u tzv Tuđmanovim transkriptima u jednom razgovoru s pokojnim predsjednikom, sadašnji optuženik i za ubojstvo obitelji Zec u Zagrebu, odgovornost za to zlodjelo svaljuje na spomenutog Trusića. Poznato je da je Trusić jedno vrijeme 1992. bio pritvoren u Remetincu zbog sumnji za zločine zbog kojih se sada sudi Tomislavu Merčepu. Manje je poznato da su se oko Trusićevog izlaska iz pritvora potrudili Tomislav Karamarko i Vladimir Faber, prvi šef zagrebačke policije od spomenute godine, a drugi njegov zamjenik.  Kako sam do sada iznio u ovome feljtonu, Karamarko i Faber su usko povezani s akterima gospićke priče, a osobno sam ih znao viđati koncem devedesetih u Trusićevom kafiću u naselju Blato, gdje su česti gosti bili i braća Orešković.

P.S. (Subota, 11. 02. 2012., 17,00) Obzirom da mi se u subotu u ranim prijepodnevnim satima javio  Mladen Rogić, te demantirao da se on nalazi na slici koju sam noćas objavio u ovome tekstu uz potpis da je riječ o čovjeku koji je pripadao Merčepovoj skupini u Gospiću, ali koji je danas rastrgan između osjećaja koje gaji prema Merčepu, braći Orešković i Tomislavu Karamarku, koji mu je u SOA-u, zaposlio kćer, istu sam uklonio uz i ovako ponovljenu ispriku. Rogić veli da jučer nije bio na suđenju Merčepu, ali da nije ni rastrgan osjećajima prema svojim nabrojenim prijateljima. Tvrdi da uporno ponavlja  novinarima da Merčep nije kriv za ono što mu se optužnicom stavlja na teret, da se u inkriminirano vrijeme nalazio ranjen u bolnici, pa u posjetu SAD-u. Rogić napominje da je s Tomislavom Karamarkom prijatelj već 30 godina i da je nepravedno što neprekidno ponavljam da mu je on zaposlio šef u SOA-i kad je u istoj agenciji zaposleno niz djece poznatih, drugih roditelja. Upozorava da Karamarko nema ništa s gospićkim zbivanjima, a na moju napomenu oko opstrukcije Levarova ubojstva, Rogić nadodaje da bi trebalo znati koju je Karamarko funkciju tada obnašao. Rekao sam mu da znam, i da je prema mojim informacijama kao predstojnik UNS-a, zaštitio časnika HV-a M.M. od svjedočenja u slučaju Levar, tvrdeći da je ovaj suradnik tada njemu podređene službe HIS. Rekao sam i da je Karamarkov kum, Vladimir Faber u inkriminirano vrijeme bio pomoćnik ministra policije te prenio Dubravku Novaku zapovjed (koju nije dobio od ministra Šime Lučina!) da se obustavi istraživanje Levarovog ubojstva kao od kvalifikacijom politički atentat. Rogić me na to pitao, a zašto ne istražujem kako se u zatvoru našao Joso Mraović, zašto me ta priča ne zanima. Odgovorio sam da za tu informaciju prvi put čujem, a ako ima veze s ovom pričom neka mi ispriča pojedinosti...
P.P.S. Bez obzira na minornu ulogu u gospićkim zbivanjima, gospićki je HDZ, na vlasti neprekidno od 1990., Tomislava Merčepa proglasio počasnim građaninom Gospića.