hr en de fr
This site promotes human rights, freedom of expression and secularism
45lines logo

Vjera u obrazovanju i obrazovanje u vjeri

Rate this item
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • (2 votes)
    Gradištanski dječaci (generacija 1966) nakon "Svete pričesti" iza sakristije sa župnikom Josipom Ivanušom - iz sretnijeg vremena kad vjeronauka nije bilo u školi Gradištanski dječaci (generacija 1966) nakon "Svete pričesti" iza sakristije sa župnikom Josipom Ivanušom - iz sretnijeg vremena kad vjeronauka nije bilo u školi privatni arhiv autora
    - Je li rasprava (koja nije ni zaživjela) o religijskom obrazovanju u hrvatskim javnim školama završena ili se na razini države i društva ona može otvoriti u smislu propitivanja postojećeg i razmatranja alternativnih modela i pristupa?, navodi dr. Dinka Marinović Jerolimov u publikaciji Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri: Stavovi i iskustva nereligioznih roditelja prema religiji i vjeronauku u javnim školama u Republici Hrvatskoj, koja je jučer predstavljena na okruglom stolu i prezentaciji rezultata publiciranog istraživanja u organizaciji Foruma za slobodu odgoja, u njihovim prostorijama u Zagrebu.

    Nakon prezentacije rezultata istraživanja te zaključaka i preporuka za poboljšanje trenutnog sustava odvijala se rječita diskusija, a stekao se dojam da je opći zaključak da raspravu o religijskom obrazovanju u hrvatskim javnim školama tek treba otvoriti u smislu propitivanja postojećeg i razmatranja alternativnih modela i pristupa. Nakon diskusije sudionicima su podijeljeni primjerci publikacije, čiji su autori mladi znanstvenici Branko Ančić (1981) i Tamara Puhovski (1979). Obzirom da je cijela publikacija dostupna i na webu, slobodan sam prenijeti završni dio:


    Vjera u obrazovanju i obrazovanje u vjeri

    ZAKLJUČAK I PREPORUKE

    U sklopu socio-religijskih istraživanjima nereligioznost nije tema koja je u središtu znanstvenog interesa. Radi se o društvenom fenomenu koji zbog povijesne važnosti i promjena koje su obilježavale religiju u razdoblju razvijanja društvenih znanosti nije dobilo na važnosti u znanstvenim i javno-društvenim raspravama. Stoga ovom istraživačkom području predstoji razvijanje temeljnih teorijskih koncepata, operacionalizacija pojmova, osmišljavanje i provođenje kvalitetnih i kreativnih nacrta istraživanja te uključivanje više društveno-znanstvenih disciplina koje bi adekvatno opisivale i dubinski proučavale nereligioznost. Teme koje se otvaraju su pitanje identiteta nereligioznih osoba, njihovi stavovi prema specifičnim društvenim pitanjima, prakse koje utječu na njihov svakodnevni život, uključivanje i isključivanje na individualnoj, grupnoj i društvenoj razini te općedruštvena klima prema nereligioznosti i nereligioznim osobama.

    U hrvatskom kontekstu važna je i činjenica da je prije 1990-ih postojao i jak sekularizacijski utjecaj koji je promovirao nereligiozno ozračje time sigurno stvarajući mogućnost razvijanja i produbljivanja nereligioznih orijentacija pojedinaca. No, kao što smo vidjeli u ovom istraživanju, nereligioznost u hrvatskom društvu ne postoji samo zbog utjecaja sekularnih vrijednosnih orijentacija prošlog društvenog sustava, već ona nastaje i tamo gdje je religija snažno prisutna. Naprosto nereligioznost je uvijek moguća ako je moguća i religioznost. Kao što se vidjelo u prezentiranim podacima nereligioznost je manjinska pojava u hrvatskom društvu. Točan broj nereligioznih je nemoguće procijeniti, ali okvirnu predodžbu o kojem redu veličine se radi imamo. Upravo zbog toga što je u pitanju relativno mala brojčana društvena skupina (gledajući iz perspektive reprezentativnih uzoraka u društvenim istraživanjima) važno je koristiti kvalitativnu metodologiju (nestrukturirane i polu-strukturirane intervjue, fokus grupe, studije slučaja) kako bi se stekao bolji uvid u razne aspekte nereligioznosti. Upravo je to bio i cilj ovog istraživanja. U ovom radu smo se fokusirali na stavove nereligioznih roditelja prema religiji u društvu s posebnim naglaskom na stavove koje imaju prema položaju religije u obrazovnom sustavu tj. prema vjeronauku.

    Nereligiozni ispitanici razlikuju religiju i vjeru pri čemu je često kritika religije vezana za kritiku crkve. Stavovi prema religiji općenito, negativno su konotirani, dok se može primi jetiti nešto veće razumijevanje prema vjeri. O ulozi religije u hrvatskom društvu nereligiozni su iznosili različite kritike prema Katoličkoj crkvi i to na način da su govorili o strukturi crkve koja nije dovoljno prilagođena suvremenom društvu, ali i njenom položaju i funkciji u društvu. Stavovi o religiji i crkvi vrlo često jasno ocrtavaju društveni rez koji se dogodio devedesetih i koji je ujedno značio i veliki zaokret u percepciji religije i religijskoj identifikaciji. U tom smislu ispitanici ne problematiziraju samo promjenu na društvenoj razini već i individualnoj, naglašavajući nagli porast u broju vjernika kao nešto što odražava konformizam,
    pomodarstvo pa čak i licemjerje i što dodatno govori u prilog tome da svoj konzistentan) stav prema religiji često smatraju težim izborom.

    Što se tiče odgoja i religije, odnosno religije u socijalizaciji pojedinaca, upitali smo ispitanike o njihovoj osobnoj socijalizaciji, ali i socijalizaciji njihove djece. Nalazi upućuju na zaključak kako ne postoji jedan zajednički obrazac koji je utjecao na formiranje nereligiozne orijentacije, kao što ne postoji jedan obrazac po pitanju religije u odgoju djeteta nereligiozne osobe.

    Istražujući stavove nereligioznih osoba čija djeca se školuju u obrazovnom sustavu u kojem postoji konfesionalno religijsko obrazovanje nameće se pitanje o ulozi takvog obrazovanja i potencijalnim izvorima diskriminacije. Raspravljajući o načinu na koji se škole i obrazovni djelatnici nose s tom problematikom vidljiva je i šira kritika obrazovnog sustava kao krutog, hijerarhijskog, jednosmjernog i zastarjelog. Iako u samom istraživanju primarni fokus nije bio na samom problemu diskriminacije nereligioznih ispitanika, ta tema se pokazala iznimno bitnom u iskazima ispitanika. Primjeri diskriminacije nereligioznih osoba i njihove djece protežu se od zahtjeva za izjašnjavanjem od strane socijalne okoline do primjera fizičkog nasilja. Ispitanici su pokazali slabo razvijenu percepciju diskriminacije jer su često navodili kako nisu imali takva iskustva, iako su svojim primjerima ili primjerima njihove djece jasno govorili o diskriminaciji.

    Stoga smo, potaknuti nalazima istraživanja, ali i samim ispitanicima sastavili popis kratkoročnih i dugoročnih preporuka koje mogu doprinijeti smanjivanju izvora diskriminacije i potencijalnih društvenih tenzija.

    A. Preporuke za kratkoročno djelovanje u svrhu poboljšanja položaja nereligioznih roditelja i djece u obrazovnom sustavu:

    1. Kao što je naglašeno u istraživačkom izvještaju, grupa nereligioznih je izuzetno heterogena i ima vrlo slabu solidarnost i organiziranost podrške osobama koje pripadaju ovoj grupi. Zato je važno potaknuti inicijative umrežavanja i podupirati grupe za podršku nereligioznih roditelja kako bi se omogućio i osnažio protok informacija i međusobna podrška. Posebno je važno promicati i podupirati percepciju nereligioznosti kao vrlo širokog spektra stavova i raznolikosti pripadnike grupe, time dodatno otvarajući prostor za smanjivanje diskriminacije prema ovoj skupini.

    2. Jedan od većih problema s kojima su se ispitanici susreli je osjećaj nemogućnosti žalbe na postojeću situaciju. Iako je ova tema predstavljena i prepoznata od strane dječje pravobraniteljice, postoji potreba za dodatnim naporima u osiguravanju mogućnosti roditeljima za žalbu, zahtjev za inspekcijom pa i tužbom u slučaju zlostavljanja ili diskriminacije njih i njihove djece.

    3. Istraživanje također upućuje na već poznati problem s razinom tolerancije, poštivanja različitosti te problematikom vršnjačkog nasilja u školama. Zbog tog razloga od presudne je važnosti educirati nastavnike i obrazovne djelatnike o nenasilnim metodama rješavanja sukoba kao što je na primjer medijacija, kao i ponuditi i podržati obradu i razradu tema kao što su tolerancija, raznolikost, ljudska prava, nenasilje itd. na razini razreda i na razini škole.

    4. Nadalje, važno je da škole, poštujući izbor nereligioznih roditelja i njihove djece, osiguraju da se vjeronauk održava na kraju ili početku rasporeda sati ili u slučaju da to nije moguće da se osigura briga za djecu koja ne pohađaju vjeronauk za vrijeme njegovog održavanja kao i mogućnost alternativnih sadržaja za one koji ne idu na vjeronauk.

    5. Prilikom provođenja istraživanja pokazalo se kako su roditelji koji su sudjelovali vrlo različito informirani te nisu upućeni u osnovna prava koja imaju, te da ne raspolažu znanjima i vještinama za pronalaženje informacija o temi. Zbog toga smatramo da je nužno izraditi letak koji navodi osnovne informacije o vjeronauku u školama, obaveze škole i ravnatelja kao i prava roditelja i djece te ga ponuditi roditeljima prilikom upisa djeteta u prvi razred. Informacije koje bi letak trebao sadržavati moraju uključivati sadržaj vjeronauka, koje obaveze škole imaju u smislu organizacije i brige za djecu koja
    ne pohađaju sat vjeronauka, kao i kome se obratiti u slučaju da škola ne ispunjava svoje obaveze.

    B. Preporuke za dugoročno djelovanje u svrhu poboljšanja položaja nereligioznih roditelja i djece u obrazovnom sustavu:

    1. Ovo je istraživanje otvorilo mnoga pitanja s obzirom na manjinsku skupinu nereligioznih, njihovih stavova, uvjerenja i potreba, kao i slučajeva diskriminacije, stigmatizacije i marginalizacije istih u društvu općenito i obrazovnom sustavu specifično. Zbog tog razloga potrebni su daljnji istraživački i aktivistički napori u ovom području.

    2. Ispitani nereligiozni roditelji temeljem svojih stavova i temeljem iskustava svoje djece jednoglasno su protiv vjeronauka u javnim školama. Ovaj nalaz, uz ostale uvide, upućuje na dvije preporuke. Prva preporuka je da istraživanje uloge religije u obrazovnom sustavu treba proširiti i produbiti. Unatoč činjenici da konfesionalni vjeronauk u javnim školama u Hrvatskoj ima već dvadesetogodišnju tradiciju, razgovori s nereligioznim roditeljima ipak pokazuju da nije bez smisla rasprava o ulozi religije u obrazovanju, odnosno da se radi o početku rasprave koja bi se trebala inicirati i poticati na razinama odgovornih institucija, na razini škole kao i u smislu šire društvene rasprave koja bi kao jedan od ciljeva imala obrazovanje o religiji koje je uključivo i koje promiče zajedničke vrijednosti svih građana demokratskog društva kao što su tolerancija, sloboda mišljenja i govora te poštivanje različitosti.

    3. Jedan od vrlo važnih pravaca za intervenciju, i znanstvenu i aktivističku, je upravo područje prenošenja i podučavanja (grupnih) identiteta. Naime, i ovo istraživanje potvrđuje da je pitanje religijske pripadnosti blisko povezano s pitanjem nacionalne pripadnosti, odnosno da ti elementi zajedno čine jednu vrlo čvrstu i moćnu dominantnu strukturu u kojoj se dijelovi međusobno podržavaju i osnažuju. Kod pojedinca oni se mogu iskazivati i u obliku nacionalne i religijske netrpeljivosti. Ako se ova vrsta identiteta podučava i ohrabruje u obrazovnom sustavu, pri tom ne uzimajući u obzir identitet nereligiozne djece, stvara se prepreka za suradnju ne samo u obrazovnom segmentu, već u društvu općenito. Zato je izuzetno važno provesti daljnja istraživanja o opsegu prenošenja i osnaživanja grupnih identiteta koji sadrže elemente isključivosti u obrazovnom sustavu kao i aktivističke napore za promjenu takve prakse.

    Na kraju, važno je napomenuti nekoliko općih zaključaka.

    Čitava situacija vezana uz vjeronauk u školama čini se da odražava i kvalitetu demokracije koja je vidljiva i u drugim segmentima društva. To je demokracija koja podržava većinu, a tek formalno (i površno) a ponekad i samo deklarativno uzima u obzir manjinu, koja je u praksi zapostavljena ili diskriminirana. Ova moć većine vidi se ne samo u nametanju jednog identiteta i izbora kao korektnog i prihvatljivog, tj. u svojoj isključivosti, već i u raznim drugim neformalnim pritiscima i metodama nametanja stava ili vjerovanja većine kao ispravnog. Baveći se pitanjem vjeronauka u školi postaje jasno da vjeronauk nije samo jedan školski predmet te da je izbor vjeronauka, za razliku od primjerice informatike, vrlo često i izbor identiteta, time čineći odluku koju dio roditelja i djece u takvim situacijama donose, izrazito bremenitom. Pitanje grupnog (političkog i religijskog) identiteta je u svakom društvu važno, eksplozivno i krucijalno za pitanje uključivosti i isključivosti koja je, kao što su naši ispitanici često naglašavali, izuzetno važna u ovoj fazi socijalizacije i dobi djeteta. Formiranje grupnih identiteta je, uzimajući u obzir hrvatski kontekst još uvijek vrlo dinamično i vrlo osjetljivo područje. Iz tog je razloga, na kraju istraživanja i nadajmo se na početku javne rasprave, važno da se zapitamo koji su potencijali religije, u hrvatskom obrazovnom sustavu, za uključivost i isključivost.

    Autori: 
    Branko Ančić i Tamara Puhovski
    Izdavač:
    Forum za slobodu odgoja, 2011

    Add comment

    Avatars help identify your posts on blogs. Use Gravatar free Avatar service.
    http://en.gravatar.com/ (opens in new window)


    Security code
    Refresh

    Audio zapisi