hr en de fr
This site promotes human rights, freedom of expression and secularism
45lines logo

Ima li među ateistima seksista? Featured

Rate this item
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • (5 votes)
    Richard Dawkins u društvu potencijalnog atestičkog seksista i nevina Rebecca Watson Richard Dawkins u društvu potencijalnog atestičkog seksista i nevina Rebecca Watson fotomontaža 45 Lines
    Ili - O teoriji i praksi suvremenog ateizma i feminizma

    Kad su nas kao srednjoškolce podučavali Teoriji i praksi samoupravnog socijalizma, zanimalo me zašto se teorija ne porovodi u praksi. Kada su nas kao osnovnoškolce podučavali Isusovom nauku, razbijao sam si glavu kako to da oni koji se u nj zaklinju ne slijede put koji im je zacrtao. Negdje u trećem srednje, javno sam izrazio sumnje da je Isus bio povijesna ličnost i da je drug Tito bio savršen, ali okružen nesposobnjakovićima i pokvarenjacima. Mjesni me župnik prekorjevao da sam komunist, a u školi su mi javno sudili kao ustaši ili barem infantilnom nacionalistički orjentiranom omladincu. 
    Prezirem one iza i ispred oltara koji Isusovu fiktivnu muku nabijaju nanos "grešnicima" oko sebe, "videći trn u tuđem, a nevideći balvan u svom oku". Isto su mi toliko dragi i salonski zagovarači ljudskih prava, što cicaju sise onih koji ta prava krše, trgujući sudbinama žrtava.

    Od prošle godine, sa životnom družicom pohodim ateističke konvencije u Evropi na kojima je glavna zvijezda Richard Dawkins. Od nezainteresiranog agnostika postao sam hipersenzibilni ateist. Da se osjećam nadraženo slobodnim prvenstveno imam zahvaliti partnerici i Richardu Dawkinsu. Njen gorljivi svjetonazor prožet feminizmom i ateizmom otvorio mi je sasvim nove vidike. Odbacio sam stereotipe da se na materijalističkom Zapadu ateizam podrazumijeva, a da je feminizam jednoznačan sa solidarnošću. Dawkinsova predanost istinskom zagovaranju odbacivanja svih iluzija o nadnaravnom u koje možemo/moramo vjerovati jer znanost nije još sve objasnila, jer bez vjere nebi bilo ni morala..., naprosto me nadahnula. Zadnji crv sumnje da se Dawkins prometnuo u predvodnika "Novog ateizma" zahvaljujući samo bistrini vlastita uma i neiscrpnoj volji te da s time nema nikakve veze činjenica što je Englez, "a svi znamo koliko oni mrze katolike", odnosno da kao ugledni umirovljeni engleski evolucijski biolog, odnosno oxfordski predavač 'javnog razumijevanja znanosti' i baštinik duha kolonijalne tradicije, nema razumijevanja za kulturalnu raznolikost ostatka svijeta, uginuo je na našem drugom susretu s njim u lipnju u Dublinu.  


    Nada Topić Peratović i Richard Dawkins u KopenhagenuNada Topić Peratović pokraj Richarda Dawkinsa, koji joj je netom potpisao hrvatsko izdanje svoje čuvene knjige "Iluzija o Bogu" / Snimio na svjetskoj ateističkoj konvenciji u Kopenhagenu, 2010-e, Željko Peratović
    Irski ateisti organizirali su World Atheist Convention u Dublinu, na kojoj smo nakon kraće rasprave s umjerenim američkim izaslanicima, premoćnom većinom usvojili važnu deklaracija koja bi mogla poslužiti kao orjentir i našim raspršenim ateistima, sekularistima, skepticima:

    Dublin Declaration on Secularism and the Place of Religion in Public Life

    By Michael Nugent | Published: June 8, 2011

    On Sunday 5 June 2011, the World Atheist Convention in Dublin discussed and adopted the following declaration on secularism and the place of religion in public life. Please discuss and promote it with your friends and colleagues, and if you are a a member of an atheist, humanist or secular group, please discuss and promote it with your fellow members, and with the media and politicians.

    1. Personal Freedoms

    (a) Freedom of conscience, religion and belief are private and unlimited. Freedom to practice religion should be limited only by the need to respect the rights and freedoms of others.
    (b) All people should be free to participate equally in the democratic process.
    (c) Freedom of expression should be limited only by the need to respect the rights and freedoms of others. There should be no right ‘not to be offended’ in law. All blasphemy laws, whether explicit or implicit, should be repealed and should not be enacted.

    2. Secular Democracy

    (a) The sovereignty of the State is derived from the people and not from any god or gods.
    (b) The only reference in the constitution to religion should be an assertion that the State is secular.
    (c) The State should be based on democracy, human rights and the rule of law. Public policy should be formed by applying reason, and not religious faith, to evidence.
    (d) Government should be secular. The state should be strictly neutral in matters of religion and its absence, favouring none and discriminating against none.
    (e) Religions should have no special financial consideration in public life, such as tax-free status for religious activities, or grants to promote religion or run faith schools.
    (f) Membership of a religion should not be a basis for appointing a person to any State position.
    (g) The law should neither grant nor refuse any right, privilege, power or immunity, on the basis of faith or religion or the absence of either.

    3. Secular Education

    (a) State education should be secular. Religious education, if it happens, should be limited to education about religion and its absence.
    (b) Children should be taught about the diversity of religious and nonreligious philosophical beliefs in an objective manner, with no faith formation in school hours.
    (c) Children should be educated in critical thinking and the distinction between faith and reason as a guide to knowledge. Science should be taught free from religious interference.

    4. One Law For All

    (a) There should be one secular law for all, democratically decided and evenly enforced, with no jurisdiction for religious courts to settle civil matters or family disputes.
    (b) The law should not criminalise private conduct because the doctrine of any religion deems such conduct to be immoral, if that private conduct respects the rights and freedoms of others.
    (c) Employers or social service providers with religious beliefs should not be allowed to discriminate on any grounds not essential to the job in question. 

    Prve tri točke bile su inspirirane irskom situacijom gdje je na snazi  Zakon o kažnjivosti blasfemije, gdje je preko 90 posto škola katoličkih..., ali ništa manje ni teokratskim duhom koji ravna političkim, ali i svakodnevnim životom SAD-a.  Tamo još preko 40 posto ljudi vjeruje da Svijet nije stariji od 10 000 godina, a ateisti su posljednji na listi onih koji bi mogli dati šefa države, čak iza homoseksulanih skupina, žena, latino i afro Amerikanaca, useljenika iz Azije... I dok su Amerikanci bili suzdržani prema ovako oštroj deklaraciji, preporučujući nam da kao atesiti moramo imati za uzor crnački pokret za ravnopravnost, pa izabrati primjer Martina Luther Kinga, a ne ne način Malcolma X-a (o tome je trubio dosadašnji glavni urednik ateističkih novina na koje smo pretplaćeni ateističkih novina 'Secular World', Tom Melchiorre, a njegova kolegica iz Texasa Bobbie Kirkhar, više se puta javljala za riječ kako bi osujetila usvajanje oštre deklaracije. Mi iz Evrope bili smo osupnuti takvim strašljivim stavovima dijela američkih ateista, razumjeli smo njihov strah, ali prevladala je činjenica da se konvencija održavala u Evropi, iz koje je mnogošta lošeg, ali i dobrog, poput prosvjetiteljstva, poteklo.

    Upravo o potrebe da zapadni humanisti, intelektualci, javnost snažnije utječu da islamski svijet izađe iz srednjeg vijeka, da doživi prosvjetiteljstvo koje su Evropa i Zapad davno apsolvirali nadahnuto i hrabro je govorila Maryam Namazie, britansko-iranska aktivistica za ljudska prava i kako se predstavlja na vlastitoj stranici: Maryam Namazie is a rights activist, and commentator and broadcaster on Iran, rights, cultural relativism, secularism, religion, political Islam and other related topics.

    Nakon njenog gotovo cjelosatnog govora, kojeg su pokušavali prekidati islamisti pridošli iz Londona, optužujući ju da govori kao mula (iranski vjerski svećenik, aludirajući da joj je otac to bio) i da bi ona da ima vlast bila represivnija od bilo kojeg islamskog ekstremiste te nakon što ju je u nekoliko navrata ljutito uzeo u zaštitu Richard Dawkins, pa zaradila frenetičan pljesak, usvojena je i četvrta točka Dublinske deklaracije. Maryam vodi nesmiljenu kampanju protiv činjenice da je britanska vlast uvela paralelno zakonodavstvo, pored vlastitog primjenjuje se i tzv "Shari'ah Law", šerijatski zakon koji se odnosi samo na građane Britanije koji se deklariraju islamskim vjernicima. To znači da u Britaniji, između ostalog muškarci na razno razne načine, nekažnjeno od strane britanskih vlasti, mogu kažnjavati žene jer su prekršile šerijatski zakonik. Tokom Maryaminog izlaganja, Dawkinsu je tlak bio na 300. Pogađalo ga je to što je tako nešto moguće u njegovj domovini. Što vlasti njegove zemlje da bi mogle nastavljati imeprijalnu politiku zajedno sa SAD-om u Iraku, Afganistanu i drugim točkama islamskog svijeta gdje imaju materijalne interese, s manje straha od islamističkog terorizma u vlastitoj zemlji dozvoljavaju da stradaju nevini, poglavito žene. Evo kako je o Maryaminom istupu i reakcijama publike i Dawkinsa opisano na stranici britanskih ateista:

    An impassioned speech by Maryam Namazie who spoke about the injustices of Sharia Law of which there are many, and a call to arms (intellectually speaking) to de-religionise society. She was simply the star of the conference. Her experiences, her campaigning work and the suffering she has seen in the name of religion should send a clear message to those who call themselves atheists and prefer to attack Richard Dawkins and the other Gnu Atheists for being outspoken when the real enemy is unreason, superstition and religion; and that to criticise religion is not racist it is not intolerant, the only intolerance is that of intolerance itself one of the root causes being religion. One of the muslims at the back tried to accuse her of being as aggressive as the Mullahs she criticises and stated that some academics had stated that Sharia Law had been a great blessing on society. Maryam gave this short shrift stating that they would never need to fear for their personal safety when leaving a secular conference, yet she has feared when leaving meetings in areas like Bradford. No atheist is going to physically assault them or execute them for not conforming, or for changing their minds, and to claim that we atheists would do that was a disgrace. She told the conference to ask them about the stoning of gays and apostates and the fact you would never get a straight answer from them. This earned her a standing ovation from the conference and a feeling that we would be going back to our communities with a renewed vigour to stand up and do what must be done!

    Richard Honess, atheismuk.com / Newsletter : July 2011 : Issue 14
    Richard Honess is the International Liaison Officer for AtheismUK 

    Za razliku od Dawkinsa i većine od nas 300 koji smo sudjelovali na konvenciji, podosta je tzv salonskih liberala, ljevičara, zagovarača ljudskih prava koji se štite od primjedbi za pasivnost frazom o kulturnom relativizmu, tzv kulturnoj klopki o kojoj se često raspravlja u njemačkoj javnosti o čemu je Nada razgovarala s Maryam, time da oni ne žele kritizirati islamsku (islamističku) civilizaciju, kulturu jer tada bi ih se moglo doživjeti kao desničare. Richard Dawkins zasigurno nije desničar, a Maryam Namazy je i komunistkinja. Čak je: Central Committee member of the Worker-communist Party of Iran.

     Nada Topic_Peratovic_Maryam NamazieNada Topić Peratović i Maryam Namazie se nikad nisu srele u životu ni čule jedna za drugu do Dublina, ali bilo je to oduševljenje na prvi pogled. / Fotografirao: Željko Peratović
    I gdje su u toj priči seksisti među ateistima. O tome je nešto natuknula Rebecca Watson, američka skeptičarska blogerica na jednom panelu, ali to nije izazvalo poseban interes. Nakon istupa Maryam Namazy, malo tko se sjećao da je Rebecca Watson  uopće išta govorila. Na Svjetskoj ateističkoj konvenciji u Kopenhagenu, 2009. Rebecca je govorila o svom bloganju, o tome kako je srela neke bake na ulici koje su joj htjele uvaliti "Kulu Stražaru", pa kad ih je odbila da su bile zabrinute gdje će joj duša. Pustila je neki video gdje ona i muž glume kako se nositi sa savakodnevnim problemima a da se ne okreneš praznovjerju ili vjeri, pa se tako, supružnici kad su umorni ili nervozni trebaju poseksati ili barem jedno drugo izmasirati, a ne padati u vjersko-praznovjerne depre. Ništa impresivno. Osim što joj stiling upada u oči i naglašena verbaliziranost u uši.

    Tako je za svečanom večerom po završetku konvencije u Dublinu sjela za stol za kojim smo već bili moja životna družica, izaslanstvo britanskih ateista ( Richard Green, Richard Honess,  Mark Embleton, Rupert Young) novinar Londonskog The Timesa, Tom Whipple, jedan Šveđanin i jedan Nijemac.
    Nada joj je rekla da joj je drago vidjeti je opet nakon Kopenhagena, pa nas je upoznala. Kada je čula da engleski prijevod mog imena, Rebecca je zavodnički pomaknula obrve, držeći me za ruku, uz širok osmijeh, ispred moje družice prokomentirala: ime ti je tako seksi. Priznajem da sam bio zbunjen, pa sam joj cinično odgovorio da se ponaša seksistički, našto se ona pravila da se nije ništa dogodilo i okrenula razgovarati s ateistom iz Švedske. Srećom Rupert Young je sve snimio.

    peratovici watson
    Richard Green stoji kraj Toma Whipplea iz The Timesa. Krupni Nijemac gleda u kameru Ruperta Younga. Richard Honess bi rado s vina prešao na irsko pivo. Mark Embleton je engleski pristojan. Supružnici Peratović okrenuti leđima. Rebecca Watson objašnjava proustovski nastrojenom ateistu iz Švedske da je Svijet velik, ali nezaobilazan.

    Mi smo se prije ponoći, pješice vratili u kilometar i pol udaljen hotel gdje smo noćili. Rebecca je nastavila tulumariti do 04,00, a onda je u hotelskom liftu doživjela šok koji je zasjenio sve što se događalo na konvenciji. Raspravljala je u liftu s nekim tipom o seksizmu među ateistima, a on ju je, nemožete si to ni zamisliti, pozvao da nastave diskusiju u njegovoj sobi uz kavu. A ona sama u stranom gradu, u gluho doba noći, a on verbalno nasilan. Na sreću odbila ga je i spasila sigurnog seksa. Ma kakva kava, kakvi fildžani i ćeifljenje. Iz njegova poziva je kipio seksizam. Morala je o tome napisati post na svome blogu kao o glavnom događaju Dublinske konvencije. Onda je to, kao zanimljivost prenio PZ Myers, još jedan slavni biolog ateistički aktivist. Takvo pretjerivanje nije mogao otrpjeti Richard Dawkins. Već par godina se ta anonimna blogerica šlepa uz njega po svijetu, i onda umjesto da osjeti da se Evropa pokrenula, da joj je dosta teokracije školskom sustavu,  kaznenom zakonu, paralelnog zakonodavstva koje omugučava zlostavljanje muslimnaskih žena u Velikoj Britaniji..., ona cikne kako je skoro stradala od ateistste seksiste u dublinskom liftu. Sarkastično se predstavio kao vaginalno osakaćena muslimanka i i suosjećao sa sirotom Amerikankom, potpisavši se kao Richard. Rebebcca je jedva dočekala bačenu rukvicu te napuhane veličine pa mu je napisala da je jako, jako razočarana njegovom reakcijom, ali i njime kao osobom. Bio je to okidač za sve skupine salonskih humanistica, feminista, sekularistica, skeptičara, ateistkinja da se zgroze kako je Dawkins pretjerao, da on kao bijeli muškarac ne razumije kako boli verbalni seksizam, rasizam zapadnjaka prema zapadnjakinjama, da to kulturološki nije usporedivo s onim što se događa muslimankama u islamističkim zemljama i blablaba. Jer, pobogu, zašto bi se oni solidarizirali s muslimankama žrtvama islamista, pa da ih se proglasi rasistima, podupirateljima njihovih kolinijalističkih vlada. Svi su oni fini ljudi i gledaju samo svoje dvorište, pa ako i u njemu ima neki prljav okol, začepe nos i zaobiđu ga. I možda je i dobro da je Rebecca Watson skrenula priču na nevažnu sebe. Richard Dawkins u jednoj od svojih najpoznatijih knjiga "Iluzija o Bogu" na nekoliko mjesta piše da borba feministkinja treba biti uzor novim ateistima. I sigurno nije mislio da na Rebeccu Watson kad je mislio na te feminstkinje koje su afirmirale žensko pitanje u društvu, povijesti, označile žene vidljivima. Na način Rebecce Watson ni ateisti neće dostići ciljeve feministica. Zato više ne idem ni na jedan skup gdje ona gostuje, pa tako ni na sljedeću Evropsku konvenciju ateista u Koeln u svibnju, na kojoj neće biti ni Richarda dawkinsa, ali ni PZ Myersa. Ako je on seksist i rasist, čast mi je biti u dobrom društvu, odnosno ne biti u lošem. Ipak je moje ime seksi.

    Add comment

    Avatars help identify your posts on blogs. Use Gravatar free Avatar service.
    http://en.gravatar.com/ (opens in new window)


    Security code
    Refresh

    Audio zapisi