hr en de fr
This site promotes human rights, freedom of expression and secularism
45lines logo

Ivica Orešković sumnjiv za ratni zločin? Featured

Rate this item
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • (4 votes)
    Pomoćnik ministra obrane za sigurnost Josip Perković u društvu djelatnika SIS-a Mire Lace za posjeta Gospiću 17. studenog 1991. Pomoćnik ministra obrane za sigurnost Josip Perković u društvu djelatnika SIS-a Mire Lace za posjeta Gospiću 17. studenog 1991. arhiv HTV-a
    S Ivicom Oreškovićem, umirovljenim časnikom HV-a, odnosno bivšim visokopozicioniranim protuobavještajcem, razgovarao sam dvaput u životu. Prvi put 01. rujna 1991. kada je sad već pokojni Pajo Šimić, prvi organizator obrane Gospića, zarobio vozača Vjesnika Mirka Stankovića i rekao da ga treba likvidirati jer mu je brat u četnicima, a da su četnici masakrirali "naše civile u Širokoj Kuli", pa onda razmijenimo Stankovićevo truplo za leševe "naših". Bila je to Šimićeva reakcija na mah. Ni sam nisam znao koliko sam hrbara kada sam se usprotivio Pajinoj ideji rekavši neka odmah puste Stankovića, ili ako sumnjaju da je špijun neka ga proslijede u Zagreb na ispitivanje, ali da mu nesmije pasti ni vlas s glave jer da ću o svemu obavjestiti svog urednika Mladena Plešea, a da je on navezan na Manolića, tadašnjeg šefa svih tajnih službi i predsjednika svih kriznih štabova. Paju nije brinuo ni Manolić ni strani novinari. Njega je osupnula moja hrabrost, i pogotovu odgovor koji sam mu dao na pitanje što sam ja po nacionalnosti: Što te briga! Iznenada se kraj mene stvorio Tihomir Orešković, predstavivši se nekim koordinatorom između MUP-a i ZNG-a, te njegov brat Ivica, koji je rekao da radi za vojnu službu i da je delegiran direktno iz Zagreba i da će sve biti u redu. Nije se Pajo osvrtao ni na njih, nego je, primirivši se rekao da dobro, neka pritvore Stankovića i neka ga čuvaju domaći. Odmah je određen jedan koji je sa Stankovićem išao u školu. Sve se to događalo u podrumu hotela "Lika" u koji su svraćali Pajini suborci, prvi gospićki branitelji među kojima su bili pokojni Milan Levar, kojega se ne sjećam iz te epizode, Zdenko Ropac, kojega sam upoznao tek 2003. dok je još bio u njemačkom azilu, Fatima Skula, danas i Tomičić, poznatija kao proročica koja na Novoj TV govori o budućnosti slavnih i mnogi drugi 'nezanani borci/dragovoljci."

    Drugi put sam s Ivicom Oreškovićem razgovarao provjeravajući vijest iz Večernjaka s konca studenoga da je uhićen pod optužbom za ratne zločine. O tome nije želio govoriti, ali sam od njegove obitelji, MUP-a i DORH-a saznao da je priveden od policije jer se kao svjedok nije odazivao pozivima da svjedoči u predistražnim radnjama vezano za ratni zločin u Lici iz 1991., koje vodi protiv nepoznatog počinitelja ŽDO Rijeka.

    Sjedio sam 29. studenoga u jednom gornjogradskom ribljem restoranu na večeri s kolegom i prijateljem, Norbertom Mappes-Niedikom. U 21,30 zazvonio mi je mobitel. Na displeyu se pokazivao nepoznat mi broj. A kad sam se javio čuoo sam: Jel to Peratović? Čuo sam da me posvud tražiš. Ajde me naozovi jer mi je baterija pri kraju!

    Uzvratio sam poziv i naslušao se neizravnih prijetnji. Odgovora na pitanje je li uhićen ili priveden i zbog čega nisam dobio, ali smo se dogovorili za skori sastanak na koji je na koncu odbio doći, obećavši da će me nazvati kad bude imao vremena. 

    - Pa dobro Peratoviću, mi se znamo već 20 godina, a ti me okolo tražiš, uznemiravaš mi familiju, svašta okolo širiš...,
    započeo je tiradu nakon što sam ga nazvao

    - Da znamo se iz hotela Lika, preko Paje Šimića i tvog brata. Ne uznemiravam ti obitelj već sam zvao tvoje brojeve iz imenika i kad mi već nisu htjele dati tvoj broj mobitela upitao sam ti suprugu i majku je li istinita ona vijest u Večernjaku,
    nastojao sam mu objasniti.

    - Što se ti imaš okolo raspitivati? Što sam ti ja zanimljiv? Više si me puta do sada na blogu spomenuo, a da me nisi nazvao, a  nisu ti sve informacije bile baš točne, nastavio je Orešković srdito.

    Pa, raspitujem se kao novinar, provjeravam informaciju, želim o tome pisati. Nisam te mogao pronaći, pa sam nekim ljudima za koje sam pretpostavio da te poznaju poslao SMS. A spominjao sam te do sada samo u kontekstu zločina za koje je osuđen tvoj brat jer si ti u to vrijeme bio izravno delegiran u Gospić kao predstavnik SIS-a od strane Josipa Perkovića. Ne znam što je tu netočno, ali o tome možemo drugom prilikom. Uostalom, ti si sad zanimljiv javnosti i zbog mogućnosti da se Tihomir nađe na slobodi nakon odslužene 2/3 kazne, poput Mirka Norca, nastavio sam objašnjavati.

    - Za koga radiš? Ha, slobodni novinar. Radiš, za onog tko više plati, hehe. Zašto moj broj nisi potražio kod zajedničkih poznanika Mile Mrle, Dragutina Frančiškovića... A što se Perkovića tiče, hoćeš li da razgovaramo o njemu, hehe? Znaš kakva je tad bila hijerarhija: Tuđman, Šušak, Perković..., cinično se smijao i jasno aludirao na činjenicu o kojoj sam mnogo puta pisao, a objavljena je i u Bijeloj knjizi Zbora istraživačkih novinara Hrvatske da mi je Perković prijetio ubojstvom koncem 1998. 

    - Mene Perković trenutno ne zanima. On je sada briga njemačkog pravosuđa, a ako uđemo u EU, bit će i našeg. A Milu Mrlu nisam zvao jer sam čuo da je zaštićeni svjedok u istrazi oko ubojstva Milana Levara (našalio sam se jer je očito Orešković znao da se Mrlu spominje kao osobu koja je kretanje pokojnog Levara dojavljivala organizatorima ubojstva). A Drago Frančišković je već jako star i senilan i nije mi te ni spominjao, pa iz svega vjerujem da te se ni ne sjeća, a kamoli da zna tvoj broj (opet sam se našalio jer me Orešković provocirao ovim imenom znajući da je Frančišković bio povezan s pokojnim Levarom i samnom, te da je više puta javno istupao protiv Josipa Perkovića, koji je, nedvojbeno i dalje pokrovitelj braće Orešković). Poslao sam SMS tvom prijatelju Dani Šimiću i pretpostavljam da te on obavijestio o mojoj potrazi, rekao sam mu.

    - Zajeban si ti igrač. Ti si Slavonac. Imaš muda, ha!? Vidio sam da si se zakačio s Karamarkom, hehe. Neću ti ništa odgovarati na tvoje pitanje preko telefona. Možemo se sutra popodne naći na kavi, pa razgovarati.  

    - Ne mogu sutra ali mogu prekosutra. Sutra čuvam dijete.

    - Čije dijete, hehe, aludirao je da možda nisam otac svog djeteta i da su MUP i DORH protiv mene vodili postupak da zlostavljam svoje dijete, što je nakon 2 godine mrcvarenja i pokušaja difamacije, odbačeno.  

    - Naravno, vlastito, ono za koje su tvoji prijatelji tvrdili da ga zlostavljam. Nego, može li sastanak prekosutra popodne, nisam se dao smesti.

    - Dobro može. Hoćeš li u motelu Plitvička kuća, opet je aludirao na prijetnje ubojstvom od strane Josipa Perkovića koje su se dogodile u spomenutom motelu.

    - To mi je daleko, a i nemam kad sakriti pištolj u toalet, u što je Perković posumnjao kad smo se tamo našli, pa prije nego mi dopsutio da odem mokriti, poslao Zdravka Pejića da provjeri krijem li ja tamo oružje kojim bih ga mogao ubiti. Nego da se mi nađemo na Trgu bana Jelačića u kavani Dubrovnik, gdje nas svi mogu vidjeti?, odbrusio sam mu.

    - Ma može. Samo, hoćeš li ti dovest svoje ljude , a ja svoje, iznova je upotrijebio špijunski štos. 

    - Ja se tebe u središtu grada ne bojim, a ako se ti mene bojiš, povedi koga hoćeš samo da ne sjedi s nama za stolom jer samo s tobom hoću razgovarati. Hajde da se više dogovorimo jer sam trenutno na večeri s jednim stranim kolegom i ne mogu ga zapostaviti.

    - S Englezom, hehe. Jel ti on kolega ili šef, bio je i dalje drzak.

    - Ne s Nijemcem. I nije mi šef, a nije ni Englez ni Amerikanac, mislim da ste ti i tvoj brat bili bliski s ljudima tih nacionalnosti za vrijeme rata. A i ne razgovaramo o tebi i Tihomiru već o predstojećim izborima. Kad bude trebalo, onda ćemo i o vama. Ti znaš da se Njemačka potrudila dati azil ljudima koji se nisu slagali onim što su tvoj brat i Norac radili u Gospiću, pa pretpostavljam da je ta tema još uvijek zanimljiva za njemačku javnost, htio sam što prije dovršiti sad već mučan razgovor i nastaviti večeru sa zapostavljenim kolegom.

    - Dobro, dobro... Vidim ja da si ti zajeban. Sutra ću ti se javiti da dogovorimo točno vrijeme i mjesto za prekostra, završio je.

    Kolega Norbert je znao sadržaj našeg razgovora i samo me upitao retorički upitao: Kako takvi ljudi uopće razgovaraju s novinarima. Znaš kako je u Italiji, hm. 

    Sutra ujutro sam nazvao Ivicu Oreškovića i rekao mu da je došlo do promjene plana i da se to popodne mogu naći s njim, našto je on ljutoi odbrusio:

    - Ne mogu se nikako naći sad s tobom. Na putu sam. Možda se javim, i prekinuo je.

    Nije mi se u međuvremenu javio, a ja sam doznao da je bio drzak i prema istražiteljima kada je priveden kao svjedok u slučaju ratnog zločina iz 1991. koji istražuje Odjel za ratnne zločine ŽDO Rijeka. Da je istržiteljima isto odgovarao s pitanjima tipa: Što me to pitate kad sve znate jer ste tužili moga brata i Norca.

    Prema neslužbenim informacija, sve je više indicija da bi Ivica Orešković mogao promijeniti status iz svjedoka u osumnjičenika i zato je tako nervozan te drsko neizravno prijeti. Često boravi u obiteljskoj kući u Perušiću i nastoji držati pod kontrolom situaciju oko istrage koja se vodi. Ima širok krug ljudi na koji ima utjecaja i koji su do sada bili povezani s bivšim ministrima Darkom Milinovićem, Tomislavom Karamarkom, ali i Josipom Perkovićem, ocem savjetnika za nacionalnu sigurnost aktualnog predsjednika Ive Josipovića. S druge strane, sve je više ljudi koji se više ne boje svjedočiti o zločinima koje su pripadnici vojen policije i SIS-a pod zapovjedništvom Josipa Perkovića, činili "u ime Hrvatske". 
    U kontaktu sam s mnogima takvima. Između ostalog, rekli su mi da je Ivica Orešković, dobio zadatak od Josipa Perkovića da grupu HDP-ovaca: Miro Laco, Antonio Lekić, Tvrtko Pašalić, Nikola Krišto..., izabere i izdvoji iz posebne jedinice policije policije "Lučko" i dovede ih u SIS i Vojnu policiju te dalje koordinira nihovim "radom".

    Bude li Ivica Orešković osumnjičen za ratni zločin, i dođe li i na optuženičku klupu, biti će to prvi put da se jedan tako visokopozicionirani sigurnjak nađe u toj situaciji i biti će jasno da po zapovjednoj odgovornosti "hijerarhiji" koju je Ivica Orešković spomenuo u našem zadnjem razgovoru, odgovornost ide do Josipa Perkovića.

    E, tada, se ni predsjednik Ivo Josipović neće moći praviti nevještim, odnosno reći da nije znao da u što je upetljan otac njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost, te će moguće požaliti što je pred godinu dana dao zadatak baš Saši Perkoviću da kod Glavnog državnog odvjetnika ugovori sastanak udovice pokojnog Milana Levara, Vesne i novinara Drage Pilsela, kako bi se ubrzala istraga o ubojstvu pokojnog gospićkog junaka, a ne izdajnika.
     
    More in this category: « Koga bloga SOA?!

    Add comment

    Avatars help identify your posts on blogs. Use Gravatar free Avatar service.
    http://en.gravatar.com/ (opens in new window)


    Security code
    Refresh

    Audio zapisi